IPA kategorija odnosi se na moderne američke IPA-a i njihove izvedenice. To ne znači da engleske IPA-a nisu prave IPA-e ili da ne postoji veza između njih. Radi se naprosto o metodi grupiranja sličnih stilova za potrebe natjecanja. Engleske IPA-e grupirane su s ostalim pivom engleskog podrijetla, a jače imperijalne (duple) IPA-e grupirane su s jačim američkim pivom. Naziv ''IPA'' namjerno nije napisan kao ''India pale ale'' jer niti jedno od ovih piva nije u povijesti transportirano do Indije, a i puno ih nije svijetle boje. Međutim, naziv IPA postao je na neki način stil koji definira moderna zanatska piva.
21A. Američka IPA / American IPA
Ukupan dojam: Naglašeno hmeljasti i gorki, umjereno jaki američki svijetli ale u kojem do izražaja dolaze moderne američke sorte hmelja ili sorte hmelja iz zemalja Novog svijeta. Balans ističe hmelj, profil fermentacije je čist, završni okus je nešto suši, a čisti, podupirući slad omogućuje puni sjaj kreativnog raspona hmeljnog karaktera.
Aroma: Istaknuta do intenzivna aroma hmelja u sebi sadrži jednu ili više karakteristika američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta, poput citrusa, cvijeća, borovine, smole, pikantne note, tropskog voća, koštuničavog voća, bobičastog voća, dinje, itd. Mnoge su verzije suho hmeljene te mogu imati dodatnu aromu svježeg hmelja; što je poželjno, ali nije nužno za stil. Travnate arome trebaju biti minimalne ili ih uopće ne bi trebalo biti. U pozadini se može osjetiti slaba do srednje slaba čista, žitno-sladna aroma. U nekim verzijama može se primijetiti voćna aroma kvasca, iako je jednako prihvatljiv i neutralni karakter fermentacije. Može imati i suzdržane alkoholne note, ali taj karakter trebao bi, u najboljem slučaju, biti minimalan. Prihvatljiv je bilo kakav karakter američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta; nove sorte hmelja neprestano izlaze na tržište i to ne bi smjelo ograničiti ovaj stil.
Izgled: Boja je u rasponu od srednje zlatne do svijetle crvenkasto-jantarne. Trebalo bi biti bistro, iako nefiltrirane suho hmeljene verzije mogu biti pomalo mutne. Srednje velika pjena bijele do bjelkaste boje trebala bi duže zadržati oblik.
Okus: Okus hmelja je srednje do vrlo snažno izražen i trebao bi odražavati karakter američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta s notama citrusa, cvijeća, borovine, smole, pikantnim notama, notama tropskog voća, koštuničavog voća, bobičastog voća, dinje, itd. Srednje snažna do vrlo snažna hmeljna gorčina. Okus slada trebao bi biti slab do srednje slab i načelno je čist i žitno-sladan, premda je prihvatljivo i ponešto okusa karamele ili prepečenca. Slabi voćni okusi za koje je zaslužan kvasac su prihvatljivi, ali nisu nužni. Suh do srednje suh završni okus; zaostala slatkoća trebala bi biti slaba ili je uopće ne bi trebalo biti. Gorčina i okus hmelja se mogu zadržati u naknadnom okusu, ali ne smiju biti grubi. U jačim verzijama se može osjetiti ponešto čistog okusa alkohola. Može biti blago sumpornog okusa, ali većina primjera nema taj karakter.
Punoća: Srednje laganog do srednjeg tijela uglađene teksture. Srednje do srednje jako karbonizirano. Bez grube trpkosti prouzročene hmeljem. Vrlo blaga, uglađena toplina od alkohola nije nedostatak osim ako ne poremeti cjelokupni balans.
Komentari: Ovo moderno američko zanatsko pivo interpretira povijesni engleski stil korištenjem američkih sastojaka s američkim stavom. Baza je za mnoge moderne varijante, poput jačih duplih IPA, kao i IPA s raznim drugim sastojcima. Te ostale IPA-e načelno bi se trebale prijaviti pod stil specijalnih IPA. Aroma i okus hrastovine neprikladni su za ovaj stil; ako je hrastovina primjetljiva, pivo se treba prijaviti u kategoriju piva odležanog u drvetu.
Povijest: Općenito se vjeruje da je Anchor Liberty Ale prvi moderni američki zanatski primjer ovog stila. Proizveden je 1975. koristeći isključivo Cascade hmelj, a je stil u međuvremenu odmakao od ovog izvornog primjera koji trenutno okusom više podsjeća na američki svijetli ale u usporedbi s drugim primjerima. Poznate su i američke IPA-e iz ranijeg vremena (posebice Ballantine's IPA koji je bio na dobrom glasu kao pivo koje je proizvedeno po engleskoj recepturi te zatim odležalo u hrastovini). Ovaj stil bazira se na modernim zanatskim primjerima.
Karakteristični sastojci: Pale ale slad ili dvoredni pivarski slad kao baza, američki hmelj ili hmelj iz zemalja Novog svijeta, američki ili engleski kvasac čistog ili blago voćnog profila. U načelu se koristi isključivo slad, ali se ukomljava na nižim temperaturama kako bi se postigao visok stupanj prevrelosti. Prihvatljiv je i šećer u svrhu postizanja višeg stupnja prevrelosti. Kristalni slad trebao bi se suzdržano koristiti, ako se već koristi, pošto veće količine mogu dovesti do slatkog završnog okusa i tako zasmetati hmeljnom karakteru.
Usporedba stila: Jače je i sadrži više hmelja od američkog svijetlog alea. U usporedbi s engleskim IPA-om ima manje ''engleskog'' karaktera slada, hmelja i kvasca (manje karamele, krušnih nota i nota prepečenca; više američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta nego engleskog hmelja; manje estera), manje tijela, često ima hmeljniji balans te je nešto jača od većine engleskih IPA. Sadrži manje alkohola od duple IPA-e, ali je sličnog balansa.
Komercijalni primjeri: Alpine Duet, Bell's Two Hearted Ale, Fat Heads Head Hunter IPA, Firestone Walker Union Jack, Lagunitas IPA, Russian River Blind Pig IPA, Stone IPA
21B. Specijalna IPA / Specialty IPA
Specijalni IPA nije poseban stil, već ga je prikladnije smatrati kategorijom za prijavu piva na natjecanje. Piva koja se prijave pod ovim stilom nisu eksperimentalna piva, već su skup tipova piva koja se trenutno proizvode i koja mogu i ne moraju potrajati na tržištu. Ova kategorija također dozvoljava proširenje, pa tako potencijalne buduće varijante IPA-e (St. Patrick's Day Green IPA, Romulan Blue IPA, Zima Clear IPA, itd.) imaju mogućnost prijave bez novog preuređenja ovog vodiča. Jedini zajednički element koji bi ova piva trebala imati je balans i cjelokupan dojam IPA-e (tipično, američkog IPA-a), ali uz pokoju manju izmjenu. Naziv ''IPA'' se zapravo koristi kao jedna riječ za opis hmeljastog, gorkog tipa piva. Ne bi se trebao izgovarati kao ''India pale ale'' kad se upotrebljava u kontekstu specijalnog IPA-a. Niti jedno od ovih piva nije u povijesti transportirano do Indije, a i puno ih nije svijetle boje. Međutim, konzumenti na tržištu zanatskog piva znaju kakav balans mogu očekivati od piva koje nosi naziv ''IPA'' – tako da se opisni pridjevi pomoću kojih ih razlikujemo baziraju isključivo na tom konceptu.
Ukupan dojam: Ima prepoznatljiv balans IPA-a – gorko, suše pivo izraženog hmeljnog profila – uz dodatni element koji ga razlikuje od standardne kategorije. Trebalo bi biti pitko, bez obzira na formu. Pregrubi okusi i pivo koje se teško konzumira bile bi tipične greške ovog stila, kao i jaka kolizija hmelja i ostalih specijalnih sastojaka.
Aroma: Mora imati primjetljivu aromu hmelja; karakter hmelja ovisi o specifičnom tipu specijalnog IPA-a. Iako se mogu osjetiti i ostale arome, aroma hmelja tipično je najjači element.
Izgled: Boja ovisi o specifičnom tipu specijalnog IPA-a. Većinom su bistre, iako određeni stilovi s velikim udjelom aditiva koji sadrže škrob ili nefiltrirane suho hmeljene verzije mogu biti pomalo mutne. Tamniji tipovi mogu biti i neprozirni, što bistrinu čini nebitnom. Dobra, dugotrajna pjena čija boja ovisi o specifičnom tipu specijalnog IPA-a.
Okus: Okus hmelja tipično je srednje slab do snažan s kvalitetama koje ovise o tipičnim sortama koje se koriste u specifičnom specijalnom IPA-u. Hmeljna gorčina tipično je srednje snažna do vrlo snažna s kvalitetama koje ovise o tipičnim sortama koje se koriste u specifičnom specijalnom IPA-u. Okus slada u načelu je slab do srednje izražen s kvalitetama koje ovise o tipičnim vrstama koje se koriste u specifičnom specijalnom IPA-u. Svi primjeri imaju srednje suh do suh završni okus. U jačim verzijama se može osjetiti ponešto čistog okusa alkohola. Razni tipovi specijalnog IPA-a mogu iskazati dodatne karakteristike slada i kvasca, ovisno o konkretnom primjeru.
Punoća: Uglađenog, srednje laganog do srednjeg tijela. Srednje karbonizirano. Bez grube trpkosti prouzročene hmeljem. U jačim verzijama se može osjetiti ponešto uglađene alkoholne topline.
Upute za prijavu: Natjecatelji moraju navesti jačinu piva (session, standardni, dupli IPA); ako se ne navede jačina, pretpostavlja se da je prijavljeno pivo standardne jačine. Natjecatelji moraju navesti specifični tip specijalnog IPA-a s popisa koji je naveden u vodiču kroz stilove ili je naknadno izmijenjen na web stranici BJCP-a; u suprotnom, natjecatelji moraju u komentarima na prijavnici opisati tip specijalnog IPA-a i njegove ključne karakteristike kako bi suci znali što mogu očekivati. Natjecatelji mogu navesti koje su specifične sorte hmelja koristili, ako smatraju da suci neće prepoznati karakteristike novijih sorti hmelja. Natjecatelji mogu navesti kombinaciju tipova IPA a koji su već definirani (npr., crni raženi IPA) bez dodatnog opisa. Natjecatelji mogu iskoristiti ovu kategoriju za prijavu IPA-e čija jačina ne odgovara njenoj definiranoj BJCP podkategoriji (npr., američki ili engleski session IPA) – osim u slučaju kad postojeća BJCP kategorija već odgovara stilu piva koje se prijavljuje (npr., dupli [američki] IPA).
Trenutno definirani tipovi: Crni IPA, smeđi IPA, bijeli IPA, raženi IPA, belgijski IPA, crveni IPA
Bitna statistika: Varira ovisno o tipu
Klasifikacija jačine: Session – ABV: 3.0 – 5.0% | Standardni – ABV: 5.0 – 7.0% | Dupli – ABV: 7.5 – 10.0%
Belgijska IPA / Belgian IPA
Ukupan dojam: IPA s voćnim i pikantnim aromama/okusima za koje je zaslužan belgijski kvasac. Primjeri iz Belgije obično su svijetlije boje te imaju viši stupanj prevrelosti, po čemu su slični tripelu koji sadrži više hmelja. Ovo pivo ima kompleksniji profil okusa i može sadržavati više alkohola od tipičnog IPA-a.
Aroma: Umjerena do snažna aroma hmelja često podsjeća na tropsko, koštuničavo voće, citruse ili borovinu što je tipično za američke sorte hmelja ili sorte hmelja iz zemalja Novog svijeta. Također može imati i cvjetne i pikantne arome koje ukazuju na europski hmelj. Može imati travnatu aromu od suhog hmeljenja. Nježna, žitno-slatka aroma slada s malo do nimalo karamele. Voćni esteri su umjereni do snažni i mogu sadržavati arome banane, krušaka i jabuka. Mogu se primijetiti i blagi fenoli koji podsjećaju na klinčiće. Ponekad može imati arome koje podsjećaju na belgijski invertni šećer (candy sugar).
Izgled: Svijetlo zlatne do jantarne boje. Umjerena do velika bjelkasta pjena koja dobro zadržava oblik. Pivo varira od dosta bistrih do prilično mutnih suho hmeljenih primjera.
Okus: Okus je u početku umjereno pikantan uz umjerene estere što asocira na belgijske sojeve kvasca. Uobičajeni su okusi koji podsjećaju na klinčiće i papar. Tipični su i okusi banane, krušaka i jabuka. Okus hmelja je umjerenog do snažnog intenziteta i može odražavati američke sorte hmelja ili sorte hmelja iz zemalja Novog svijeta koje podsjećaju na tropsko, koštuničavo voće, dinje, citruse ili borovinu, a isto tako može odražavati i cvjetne i pikantne okuse hmelja tipa Saaz. Okus slada je blag i žitno-sladak, a ponekad ga prati i slabi okus prepečenog ili karamelnog slada koji nije nužan za stil. Gorčina je snažna, a pikantni okusi kvasca ju mogu dodatno naglasiti. Završni okus je suh do srednje suh, iako neki primjeri imaju blagu slatkoću pomiješanu s gorčinom koja se zadržava u naknadnom okusu.
Punoća: Srednjeg do laganog tijela koje varira s obzirom na jačinu karbonizacije i korištene aditive. Srednje do jako karbonizirano. Verzije s višim postotokom alkohola mogu zagrijati prilikom konzumacije, iako to neće biti očito na prvu.
Komentari: Odabir soja kvasca i sorti hmelja je kritičan, pošto bi mnoge kombinacije strašno smetale jedna drugoj da dođu do izražaja. Povijest: Ovo je relativno novi stil koji se pojavio na tržištu početkom 21. stoljeća. Kućni pivari i mokropivovare naprosto su ubacili belgijski kvasac u svoje recepture za američi IPA. Belgijske su povovare dodale više hmelja u svoje recepture za tripel i svijetli ale.
Karakteristični sastojci: Belgijski sojevi kvasca koji se koriste za tripel i jaki zlatni ale. Američki primjeri naginju upotrebi američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta, dok se belgijske verzije oslanjaju na europski hmelj i isključivo svijetli slad.
Usporedba stila: Radi se o križancu američkog IPA-a/imperijalnog IPA-a i belgijskog jakog zlatnog alea ili tripela. Ovaj stil može biti pikantniji, jači, suši i voćniji od od američkog IPA-a.
Komercijalni primjeri: Brewery Vivant Triomphe, Houblon Chouffe, Epic Brainless IPA, Green Flash Le Freak, Stone Cali-Belgique, Urthel Hop It
Crna IPA / Black IPA
Ukupan dojam: Pivo koje odlikuje suhoća, hmeljni balans i karakteristike okusa američkog IPA-a, samo što ima crnu boju – ali bez jako prženih ili zagorenih okusa. Okus tamnijeg slada je nježan i pruža potporu umjesto da dominira. Pitkoća je ključna karakteristika ovog stila.
Aroma: Umjerena do snažna aroma hmelja često ima karakter koštuničavog voća, tropskog voća, citrusa, smole, borovine, bobičastog voća ili dinje. Ako je suho hmeljeno, može imati dodatnu cvjetnu, biljnu ili travnatu aromu, iako to nije nužno za stil. Vrlo slaba do umjerena aroma tamnog slada koja može sadržavati blage note čokolade, kave ili prepečenca. U pozadini se može osjetiti ponešto čiste ili lagano karamelne sladne slatkoće. U nekim verzijama mogu se primijetiti i voćne arome, bilo od estera, bilo od hmelja, iako je prihvatljiv i neutralni karakter fermentacije.
Izgled: Boja je u rasponu od tamno smeđe do crne. Trebalo bi biti bistro, iako nefiltrirane suho hmeljene verzije mogu biti pomalo mutne; ako je neprozirno, ne bi smjelo biti tamno. Blago preplanula do preplanula pjena solidne veličine trebala bi duže zadržati oblik.
Okus: Srednje slab do snažan okus hmelja s aspektima tropskog voća, koštuničavog voća, dinje, citrusa, bobičastog voća, borovine ili smole. Srednje snažna do vrlo snažna hmeljna gorčina, premda i tamni slad može doprinijeti dojmu gorčine. Okus baznog slada je načelno čist i slabog je do srednjeg intenziteta, a može ga pratiti i slab okus karamele. Okusi tamnog slada su slabi do srednje slabi, mogu ih pratiti suzdržani okusi čokolade ili kave, ali bitno je da prženi okusi ne budu intenzivni, da ne djeluju poput pepela ili zagoreno te da ne smetaju okusu hmelja. Slabi do umjereni voćni okusi (od kvasca ili hmelja) su prihvatljivi, ali nisu nužni. Završni okus varira od suhog do suhog s blagom slatkoćom. Završni okus može imati lagani prženi karakter koji doprinosi dojmu suhoće, iako ni to nije nužno. Gorčina se može zadržati u naknadnom okusu, ali ne smije biti gruba. U jačim verzijama se može osjetiti ponešto čistog okusa alkohola.
Punoća: Uglađenog, srednje laganog do srednjeg tijela bez izražene trpkosti od hmelja ili (pogotovo) od prženog slada. Suho hmeljene verzije mogu djelovati pomalo smolasto. Srednje karbonizirano. Pivo može djelovati i pomalo kremasto, ali to nije nužno za stil. U jačim (ali ne svim) verzijama se može i treba osjetiti ponešto uglađene topline od alkohola.
Komentari: Većina primjera je standardne jačine. Jači primjeri mogu djelovati poput bogatih, hmeljastih portera ako se otiđe u ekstrem, što umanjuje njihovu pitkoću. Određene kombinacije hmelja i slada mogu dovesti do zanimljivih rezultata.
Povijest: Ovakvu varijaciju američkog IPA-a prvi je put proizveo Greg Noonan oko 1990. godine, nazvavši je Blackwatch IPA. Postala je popularna na području Kalifornije početkom ovog stoljeća. Ovaj stil se ponekad naziva Cascadian dark ale (CDA), kako ga uglavnom zovu stanovnici određenog dijela sjeverozapadne Amerike (Cascadia).
Karakteristični sastojci: Odgorčeni prženi slad za boju i ponešto okusa bez grubih ili zagorenih kvaliteta i američke sorte hmelja ili sorte hmelja iz zemalja Novog svijeta koji neće smetati prženom sladu da dođe do izražaja. Navedene karakteristike tipične su za ove vrste hmelja, a moguće su i neke druge karakteristike, posebice ako se koriste novije sorte.
Usporedba stila: Balans i cjelokupan dojam sličan je američkom ili duplom IPA-u sa suzbijenim karakterom prženog slada kakav ima Schwarzbier. Nema toliko zagoren prženi karakter kao američki stout ili porter, ali ima manje tijela, uglađenije je i pitkije.
Komercijalni primjeri: 21st Amendment Back in Black (standardni), Deschutes Hop in the Dark CDA (standardni), Rogue Dad's Little Helper (standardni), Southern Tier Iniquity (dupli), Widmer Pitch Black IPA (standardni)
Smeđa IPA / Brown IPA
Ukupan dojam: Hmeljasti, gorki, umjereno jaki ale poput američkog IPA-a, ali uz ponešto sladnog karaktera karamele, čokolade i/ili tamnog voća kakav nalazimo u američkom smeđem aleu. Zadržavajući suši završni okus i tanko tijelo koje IPA čine tako pitkim, smeđi IPA ima nešto više okusa i malo je sladnije od američkog IPA-a bez da postane slatko ili teško za konzumaciju.
Aroma: Umjrena do umjereno snažna svježa aroma hmelja koja u sebi sadrži jednu ili više karakteristika američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta, poput tropskog voća, koštuničavog voća, citrusa, cvijeća, pikantnih nota, bobičastog voća, dinje, borovine, smole, itd. Mnoge su verzije suho hmeljene te mogu imati dodatnu aromu svježeg hmelja; što je poželjno, ali nije nužno za stil. Travnate arome trebaju biti minimalne ili ih uopće ne bi trebalo biti. Srednje slaba do srednje izražena sladno-slatka aroma dobro se slaže s odabirom hmelja i obično ima karakter čokolade, orašatog voća, tamne karamele, prepečenog kruha i/ili tamnog voća. U nekim verzijama može se primijetiti voćna aroma kvasca, iako je jednako prihvatljiv i neutralni karakter fermentacije. Može imati i suzdržane alkoholne note, ali taj karakter trebao bi, u najboljem slučaju, biti minimalan. Prihvatljiv je bilo kakav karakter američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta; nove sorte hmelja neprestano izlaze na tržište i to ne bi smjelo ograničiti ovaj stil.
Izgled: Boja je u rasponu od crvenkasto-smeđe do tamno smeđe, ali ne i crne. Često je neprozirno, ali ako nije, trebalo bi biti bistro. Nefiltrirane suho hmeljene verzije mogu biti pomalo mutne. Srednje velika pjena krem do preplanule boje trebala bi duže zadržati oblik.
Okus: Okus hmelja je srednje do snažno izražen i trebao bi odražavati karakter američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta s notama citrusa, cvijeća, borovine, smole, pikantnim notama, notama tropskog voća, koštuničavog voća, bobičastog voća, dinje, itd. Srednje snažna do snažna hmeljna gorčina. Okus slada trebao bi biti srednje slab do srednje izražen i načelno je čist, ali sladno-sladak na prvu uz okuse mliječne čokolade, kakaa, karamele, orašastog voća, keksa, tamne karamele, prepečenog kruha i/ili tamnog voća. Odabir karakternog slada i hmelja trebao bi se međusobno nadopuniti i obogatiti, a ne smetati jedan drugome. Intenzitet okusa slada trebao bi gotovo balansirati gorčinu i okus hmelja. Slabi voćni okusi za koje je zaslužan kvasac su prihvatljivi, ali nisu nužni. Suh do balansiran završni okus; zaostala slatkoća trebala bi biti srednje slaba ili je uopće ne bi trebalo biti. Gorčina i okus hmelja se mogu zadržati u naknadnom okusu, ali ne smiju biti grubi. U jačim verzijama se može osjetiti vrlo blag, čisti okus alkohola. Nema prženi, zagoreni ili oštro-gorki karakter slada.
Punoća: Srednje laganog do srednjeg tijela uglađene teksture. Srednje do srednje jako karbonizirano. Bez grube trpkosti prouzročene hmeljem. Vrlo blaga, uglađena toplina od alkohola nije nedostatak osim ako ne poremeti cjelokupni balans.
Komentari: Nekad se ovo pivo moglo smatrati pod-stilom američkog smeđeg alea kao hmeljastiji i jači proizvod od uobičajenog smeđeg alea koji je zadržao suštinsku pitkoću izbjegavanjem slatkih okusa i teškog tijela ili završnog okusa. Određene kombinacije hmelja i slada mogu dovesti do zanimljivih rezultata.
Povijest: Smeđi IPA je moderniji naziv za stil koji je već dugo popularan među američkim kućnim pivarima koji su ga zvali hmeljasti američki smeđi ale ili ponekad teksaški smeđi ale (unatoč tome što je nastao u Kaliforniji). Karakteristični sastojci: Sladni sastav sličan je američkom IPA-u, ali sadrži kristalni slad srednje ili tamne boje, blaže prženi slad čokoladnog tipa ili neki drugi karakterni slad srednje boje. Može sadržavati šećer, uključujući i smeđi šećer. Američki hmelj ili hmelj iz zemalja Novog svijeta s tropskim, voćnim, citrusnim aspektima ili aspektima borovine, bobičastog voća ili dinje. Bitno je da odabir hmelja i karakternog slada dovede do sinergije – trebali bi se međusobno nadopuniti, ne smetati jedni drugima.
Usporedba stila: Ovo je jača i gorča verzija američkog smeđeg alea s balansom američkog IPA a.
Komercijalni primjeri: Dogfish Head Indian Brown Ale, Grand Teton Bitch Creek, Harpoon Brown IPA, Russian River Janet's Brown Ale
Ražena IPA / Rye IPA
Ukupan dojam: Izrazito hmeljasti i gorki, umjereno jaki američki svijetli ale koji ističe američke sorte hmelja i sorte hmelja iz zemalja Novog svijeta te raženi slad. Balans je na strani hmelja, profil fermentacije je čist, završni okus suh, a čisti, podupirući slad omogućuje puni sjaj kreativnog raspona hmeljnog karaktera.
Aroma: Istaknuta do intenzivna aroma hmelja koja u sebi sadrži jednu ili više karakteristika američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta, poput citrusa, cvijeća, borovine, smole, pikantnih nota, tropskog voća, koštuničavog voća, bobičastog voća, dinje, itd. Mnoge su verzije suho hmeljene te mogu imati dodatnu aromu svježeg hmelja; što je poželjno, ali nije nužno za stil. Travnate arome trebaju biti minimalne ili ih uopće ne bi trebalo biti. Može imati slabu paprenu aromu raženog slada. U pozadini se može osjetiti slaba do srednje slaba čista, žitno-sladna aroma. U nekim verzijama može se primijetiti voćna aroma kvasca, iako je jednako prihvatljiv i neutralni karakter fermentacije. Može imati i suzdržane alkoholne note, ali taj karakter trebao bi, u najboljem slučaju, biti minimalan. Prihvatljiv je bilo kakav karakter američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta; nove sorte hmelja neprestano izlaze na tržište i to ne bi smjelo ograničiti ovaj stil.
Izgled: Boja je u rasponu od srednje zlatne do svijetle svijetle crvenkasto-jantarne. Trebalo bi biti bistro, iako nefiltrirane suho hmeljene verzije mogu biti pomalo mutne. Srednje velika bijela do bjelkasta pjena trebala bi duže zadržati oblik.
Okus: Okus hmelja je srednje do vrlo snažno izražen i trebao bi odražavati karakter američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta s notama citrusa, cvijeća, borovine, smole, pikantnim notama, notama tropskog voća, koštuničavog voća, bobičastog voća, dinje, itd. Srednje snažna do vrlo snažna hmeljna gorčina. Okus slada trebao bi biti slab do srednje slab, a načelno je čist i žitno-sladan, iako je prihvatljivo ponešto laganih okusa karamele i prepečenca. Trebao bi se osjetiti i lagani žitni, pikantni okus raženog slada. Slabi voćni okusi za koje je zaslužan kvasac su prihvatljivi, ali nisu nužni. Raženi slad doprinosi suhoći završnog okusa; zaostala slatkoća trebala bi biti slaba ili je uopće ne bi trebalo biti. Gorčina, okus hmelja i suhoća se mogu zadržati u naknadnom okusu, ali ne smiju biti grubi. U jačim verzijama se može osjetiti vrlo blag, čisti okus alkohola.
Punoća: Srednje laganog do srednjeg tijela uglađene teksture. Srednje do srednje jako karbonizirano. Bez grube trpkosti prouzročene hmeljem. Vrlo blaga, uglađena toplina od alkohola nije nedostatak osim ako ne poremeti cjelokupni balans. Komentari: Ovo moderno američko zanatsko pivo je jedna od varijanti američkog IPA-a. Morao bi se primijetiti karakter raženog slada, u suprotnom ga treba prijaviti kao američki IPA. Aroma i okus hrastovine neprikladni su za ovaj stil; ako je hrastovina primjetljiva, pivo se treba prijaviti u kategoriju piva odležanog u drvetu.
Povijest: U nastojanju da svoja IPA piva učine kompleksnijim i raznovrsnijim, zanatski i kućni pivari zamijenili su određenu količinu slada s raženim sladom. Tako su piva pod nazivom Rye IPA, RyePA ili RIPA završila u sezonskoj ponudi mnogih zanatskih pivovara.
Karakteristični sastojci: Pale ale slad ili dvoredni pivarski slad za bazu, 15-20% raženog slada, američki hmelj ili hmelj iz zemalja Novog svijeta, američki ili engleski kvasac čistog ili blago voćnog profila. U načelu se koristi isključivo slad, ali se ukomljava na nižim temperaturama kako bi se postigao visok stupanj prevrelosti. Prihvatljiv je i šećer u svrhu postizanja višeg stupnja prevrelosti. Karakter vode varira od mekane do vode bogate sulfatima. Kristalni slad trebao bi se suzdržano koristiti, ako se već koristi, pošto veće količine mogu dovesti do slatkog završnog okusa i tako zasmetati hmeljnom karakteru.
Usporedba stila: Suše je i mrvicu pikantnije od američkog IPA-a. Gorčina i pikantni profil raži zadržavaju se duže u okusu nego kod američkog IPA-a. Nema toliko intenzivan karakter raženog slada kao Roggenbier. Neki primjeri su jači poput duplog IPA-a.
Komercijalni primjeri: Arcadia Ska High Rye, Bear Republic Hot Rod Rye, Founders Reds Rye, Great Lakes Rye of the Tiger, Sierra Nevada Ruthless Rye
Bijela IPA / White IPA
Ukupan dojam: Ovo je voćna, pikantna, osvježavajuća verzija američkog IPA-a svjetlije boje, s manje tijela, koja sadrži karakteristični kvasac i/ili začine tipične za belgijski witbier.
Aroma: Umjereni voćni esteri – banane, citrusi i možda breskve. Može imati blagu do umjerenu aromu začina poput korijandra ili papra ako ih sadrži i/ili aromu začina za koju je zaslužan belgijski kvasac. Aroma hmelja je srednje slaba do srednje izražena, obično proizlazi od američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta te podsjeća na koštuničavo voće, citruse i tropsko voće. Esteri i začini mogu umanjiti percepciju arome hmelja. Može imati i blage arome fenola koji podsjećaju na klinčiće.
Izgled: Svijetlo zlatne do duboke zlatne boje. Mutnoća je tipična za ovaj stil. Umjerena do velika, gusta bijela pjena koja dobro zadržava oblik.
Okus: Blagi okus slada koji može djelovati pomalo krušno. Voćni esteri su umjereni do snažni s citrusnim okusima koji podsjećaju na grejp i naranče ili na koštuničavo voće poput marelice. Ponekad je prisutan i blagi okus banane. Okus hmelja s citrusnim ili voćnim aspektima je srednje slab do srednje snažan. Belgijski kvasac može proizvesti ponešto pikantnih okusa koji podsjećaju na klinčiće. Također može imati i okuse korijandra i narančine kore. Gorčina je snažna što dovodi do umjereno suhog, osvježavajućeg završnog okusa.
Punoća: Srednje laganog tijela. Srednje do srednje jako karbonizirano. Obično nije trpko, ali verzije s većom količinom začina mogu imati blagu trpkoću koje ne smeta okusu.
Komentari: Ovo zanatsko pivo križanac je američkog IPA-a i witbiera.
Povijest: Američki zanatski pivari razvili su ovaj stil kao zimsko/proljetno sezonsko pivo koje bi se trebalo jednako svidjeti ljubiteljima Wita i ljubiteljima IPA-a.
Karakteristični sastojci: Svijetli i pšenični slad, belgijski kvasac, hmelj citrusnog američkog tipa.
Usporedba stila: Slično je belgijskom wit stilu, samo što sadrži puno više hmelja poput američkog IPA-a. Gorko je i hmeljasto kao IPA, ali je ujedno voćno, pikantno i lagano kao wit. Aroma i okus hmelja tipično nisu tako istaknuti kao kod američkog IPA-a.
Komercijalni primjeri: Blue Point White IPA, Deschutes Chainbreaker IPA, Harpoon The Long Thaw, New Belgium Accumulation
Brut IPA
Ukupan dojam: Vrlo svijetla, hmeljna varijanta američkog IPA-a koju karakteriziraju ekstremno suhi završni okus (bone-dry), vrlo visoka karbonizacija i suzdržana razina gorčine. Može podsjećati na pjenušavo bijelo vino ili šampanjac. Karakter hmelja je moderan te naglašava dimenzije okusa i arome.
Aroma: Umjereno snažna do intenzivna aroma hmelja, vrlo britka i hmeljno usmjerena u balansu. Moderne sorte američkog hmelja i hmelja Novog svijeta pružaju širok raspon mogućih karakteristika, poput tropskog voća, koštuničavog voća, citrusa ili bijelog grožđa, ali bez travnatih, biljnih ili povrtnih nota. Slad je suptilan, neutralan i u pozadini, nikada karamelan ili pretjerano kukuruzno sladak. Lagana, čista nota alkohola je opcionalna. Vrlo čist karakter fermentacije; ne smije biti kvasni.
Izgled: Vrlo svijetle boje, u rasponu od boje vrlo svijetle slame do vrlo svijetlo zlatne. Kristalno bistro, ali je dopušten dašak mutnoće. Visoka do vrlo visoka karbonizacija stvara masivnu, čvrstu i postojanu bijelu pjenu s gustim, dugotrajnim mjehurićima.
Okus: Snažan do vrlo snažan okus hmelja (isti opisi kao kod arome). Nizak do vrlo nizak karakter neutralnog slada, suptilan u balansu. Bez snažnih okusa slada i bez karamele. Percepcija gorčine je niska do vrlo niska zbog ekstremno suhog završnog okusa i vrlo visoke karbonizacije. Neutralan do blago voćni profil fermentacije. Bez diacetila. Suhi do vrlo suhi završni okus sa svježim, hmeljnim naknadnim okusom i čistom gorčinom.
Punoća: Laganog do vrlo laganog tijela s "pjenušavom" karbonizacijom (visoka do vrlo visoka), što podsjeća na pjenušavo bijelo vino. Bez gorke, grube trpkosti (astringencije) podrijetlom od hmelja. Alkoholna toplina može biti prisutna, ali nikada ne smije biti "vruća".
Komentari: Izvorni koncept bio je IPA nalik pjenušcu, iako karakter hmelja sada varira u širem rasponu. Vrlo niska završna gustoća (FG) i visoka karbonizacija čine balans kritičnim, što često zahtijeva iznenađujuće nisku izmjerenu gorčinu. „Brut“ je vinski termin koji označava suhoću. Ako se koriste nepravilno, dodani enzimi mogu uzrokovati pojavu diacetila, što je uvijek mana.
Povijest: Moderni zanatski stil nastao 2017. u (sada zatvorenoj) pivovari Social Kitchen & Brewery u San Franciscu kao odgovor Zapadne obale (West Coast) na rastući trend mutnih i sočnih IPA-a s Istočne obale, kao i na guste i slatke tzv. "Milkshake IPA" stilove. Stil još uvijek evoluira (i vjerojatno odumire, budući da je pivo bilo vrlo pomodno 2018.-2019. u SAD-u). Čini se da se većina verzija pretvara u niskokalorične IPA-e.
Karakteristični sastojci: Pilsner ili vrlo svijetli bazni sladovi s do 40% dodataka (adjuncts). Bez kristalnog slada ili laktoze. Enzimi, poput amiloglukozidaze. Visoko aromatični, uljem bogati moderni američki ili hmeljevi Novog svijeta korišteni u raznim tehnikama kasnog hmeljenja ili nakon kuhanja kako bi se naglasila aroma i okus, a minimizirala gorčina. Neutralni kvasac.
Usporedba stila: Manje okusa slada, gorčine i boje od američkog IPA-a, te puno suše i jače karbonizirano. Suho hmeljeno kao američki IPA. Slična aroma i okus kao kod Hazy IPA-a, ali bez slatkoće i s puno manje mutnoće. Vrlo svijetlo, jako karbonizirano i suho poput belgijskog jakog zlatnog alea, ali nije toliko jako i nema karakter belgijskog kvasca.
Komercijalni primjeri: Drake’s Brightside Extra Brut IPA, Fair State Brewing Co-Op The Brut Squad, Ommegang Brut IPA
Brut IPA
Ukupan dojam: Vrlo svijetao, hmeljno usmjeren američki IPA s potpuno suhim završetkom, vrlo visokom karbonizacijom i suzdržanom razinom gorčine. Može podsjećati na pjenušavo bijelo vino ili šampanjac. Karakter hmelja je moderan i naglašava dimenzije okusa i arome.
Aroma: Umjereno snažna do intenzivna aroma hmelja, vrlo britka i hmeljno usmjerena u balansu. Moderne američke sorte i sorte Novog svijeta pružaju širok raspon mogućih karakteristika, poput tropskog voća, koštuničavog voća, citrusa ili bijelog grožđa, ali ne travnate, biljne ili povrtne note. Slad je suptilan, neutralan i u pozadini, nikada karamelan ili pretjerano kukuruzno sladak. Lagana, čista nota alkohola je opcionalna. Vrlo čist karakter fermentacije; ne smije biti kvasno.
Izgled: Vrlo svijetla boja, u rasponu od boje vrlo svijetle slame do vrlo svijetlo zlatne. Kristalno bistro, ali je dopušten dašak mutnoće. Visoka do vrlo visoka karbonizacija stvara masivnu, čvrstu, bijelu pjenu s gustim, postojanim mjehurićima.
Okus: Visok do vrlo visok okus hmelja (isti opisi kao kod arome). Nizak do vrlo nizak neutralan karakter slada, suptilan u balansu. Bez snažnih okusa slada, bez karamele. Percipirana gorčina je niska do vrlo niska zbog potpuno suhog završetka i vrlo visoke karbonizacije. Neutralan do blago voćni profil fermentacije. Bez diacetila. Suhi do vrlo suhi završni okus sa svježim, hmeljnim naknadnim okusom i čistom gorčinom.
Punoća: Lagano do vrlo lagano tijelo s pjenušavom karbonizacijom (visoka do vrlo visoka), nalik na pjenušavo bijelo vino. Bez gorke, grube trpkosti (astringencije) podrijetlom od hmelja. Alkoholna toplina može biti prisutna, ali nikada ne smije biti "vruća".
Komentari: Izvorni koncept bio je IPA nalik na pjenušavo vino, iako karakter hmelja sada varira u širem rasponu. Vrlo niska završna gustoća i visoka karbonizacija čine balans kritičnim, često zahtijevajući iznenađujuće nisku izmjerenu gorčinu. „Brut“ je vinski termin koji označava suhoću. Ako se koriste nepravilno, dodani enzimi mogu uzrokovati pojavu diacetila, što je uvijek mana.
Povijest: Moderni stil zanatskog piva nastao 2017. u (sada zatvorenoj) pivovari Social Kitchen & Brewery u San Franciscu kao reakcija Zapadne obale na rastući trend mutnih i sočnih IPA-a s Istočne obale, kao i na guste i slatke tzv. „milkshake“ IPA-e. Stil još uvijek evoluira (i vjerojatno odumire, budući da je pivo bilo vrlo pomodno 2018. – 2019. u SAD-u). Većina verzija se, čini se, pretvara u niskokalorične IPA-e.
Karakteristični sastojci: Pilsner ili vrlo svijetli bazni sladovi s do 40% sirovina (dodataka). Bez kristalnog slada ili laktoze. Enzimi, poput amiloglukozidaze. Visoko aromatični, uljem bogati moderni američki hmeljevi ili hmeljevi Novog svijeta korišteni u raznim tehnikama kasnog hmeljenja ili hmeljenja nakon kuhanja kako bi se naglasila aroma i okus, a minimizirala gorčina. Neutralni kvasac.
Usporedba stila: Manje okusa slada, gorčine i boje od američkog IPA-a, te puno suše i jače karbonizirano. Suho hmeljeno kao američki IPA. Slična aroma i okus kao kod mutnog (Hazy) IPA-a, ali bez slatkoće i s puno manje mutnoće. Vrlo svijetlo, jako karbonizirano i suho poput belgijskog jakog zlatnog alea, ali ne toliko jako i bez karaktera belgijskog kvasca.
Komercijalni primjeri: Drake’s Brightside Extra Brut IPA, Fair State Brewing Co-Op The Brut Squad, Ommegang Brut IPA
21C. Mutna IPA / Hazy IPA
Ukupan dojam: Američki IPA s intenzivnim voćnim okusima i aromama, mekim tijelom, uglađenom teksturom, često neprozirno uz znatnu mutnoću. Ima manju percipiranu gorčinu od tradicionalnih IPA-a, ali je uvijek masivno usmjeren na hmelj.
Aroma: Intenzivna aroma hmelja, s karakteristikama koštuničavog voća, tropskog voća, citrusa ili drugim voćnim odlikama; nije travnata niti biljna. Čist, neutralan, žitni ili lagano krušni slad u pozadini; bez karamele ili prepečenca. Odsutnost bilo kakvog karaktera slada je mana. Neutralan do voćni karakter fermentacije. Esteri kvasca i hmelja ne smiju biti u koliziji. Kremasta, maslačna ili kisela aroma je neprikladna. Lagana aroma alkohola je opcionalna.
Izgled: Boja u rasponu od slamnate do vrlo svijetlo jantarne, ponekad s narančastim odsjajem. Mutno, često neprozirno; ne bi trebalo biti mutno na blatnjav ili prljav način. Neprozirnost može dodati "sjaj" pivu i učiniti boju tamnijom. Bilo kakve vidljive plutajuće čestice hmelja, nakupine kvasca ili druge čestice su mana. Srednja do gusta bijela pjena poput meringe s visokom do vrlo visokom postojanošću.
Okus: Visok do vrlo visok voćni okus hmelja (isti opisi kao kod arome). Nizak do srednji okus slada (isti opisi kao kod arome). Niska do srednje visoka percipirana gorčina, često maskirana punijim tijelom i mekim, polusuhim do srednjim završetkom. Karakter hmelja u naknadnom okusu ne smije biti oštar ili grub. Neutralan do voćni profil fermentacije koji podupire hmelj. Ne bi trebalo biti slatko, iako visoke razine estera i niža gorčina ponekad mogu ostaviti takav dojam. Pozadinski okus alkohola je opcionalna.
Punoća: Srednje do srednje puno tijelo. Srednja karbonizacija. Uglađeno. Bez grubosti. Lagana toplina je opcionalna. Pivo ne bi smjelo imati kremastu ili viskoznu teksturu, kiselkasti "trzaj" (twang) ili teksturu sirovog škroba.
Komentari: Poznat i kao New England IPA ili NEIPA. Naglasak na kasnom hmeljenju, posebno suhom hmeljenju hmeljevima s karakteristikama tropskog voća, daje "sočan" (juicy) karakter po kojem je ovaj stil poznat. Preteški primjeri koji podsjećaju na milkshakeove, "creamsicles" ili voćne smoothieje izvan su ovog stila; IPA bi uvijek trebala biti pitka. Mutnoća dolazi od suhog hmeljenja, a ne od suspendiranog kvasca, škrobne mutnoće ili drugih tehnika; poželjan je mutni sjaj, a ne blatnjavi nered.
Povijest: Moderni stil zanatskog piva koji potječe iz regije New England u SAD-u kao varijanta američkog IPA-a. Vjeruje se da je Alchemist Heady Topper bio izvorna inspiracija dok je stil postajao popularan tijekom 2010-ih. Stil i dalje evoluira, uključujući trend prema nižoj gorčini i korištenje stila kao baze za druge dodatke.
Karakteristični sastojci: Sastav zrnja (grist) sličan američkom IPA-u, ali s više žitarica u pahuljicama i manje karamelnih ili specijalnih sladova. Američki hmeljevi ili hmeljevi Novog svijeta s voćnim karakteristikama. Neutralan ili esterični kvasac. Voda balansirana ili bogata kloridima. Obilno suho hmeljeno, dijelom tijekom aktivne fermentacije, koristeći različite doze i temperature kako bi se naglasila dubina arome i okusa hmelja nauštrb gorčine. Biotransformacija hmeljnih ulja tijekom fermentacije pridonosi dubini i voćnoj kompleksnosti.
Usporedba stila: Ima puniju, mekšu teksturu, voćniji izričaj kasnog hmeljenja, suzdržaniji balans percipirane gorčine i mutniji izgled od američkog IPA-a. Mnogi moderni američki IPA-i su voćni i donekle mutni; primjere sa suhim, britkim završetkom, najviše srednjim tijelom i visokom percipiranom gorčinom treba prijaviti kao 21A Američki IPA. Primjetni dodaci voća, laktoze, vanilije itd. u svrhu povećanja voćnog i glatkog karaktera trebaju se prijaviti u specijalnu kategoriju definiranu aditivima (npr. 29A Voćno pivo).
