Ova kategorija sadrži jake lagere intenzivnijeg okusa s područja Njemačke i Baltika. Većinom su tamne boje, ali postoji i pokoja svijetla verzija.
9A. Doppelbock
Ukupan dojam: Jak, bogat i vrlo sladan njemački lager koji dolazi u svijetloj i tamnoj varijanti. Tamnije verzije imaju bogatije razvijene, dublje okuse slada, dok su svjetlije verzije obično nešto suše te sadrže nešto više hmelja.
Aroma: Vrlo snažna sladna aroma. Tamnije verzije imaju značajnu aromu produkata Maillardove reakcije i često ponešto prepečene arome. Prihvatljiva je blaga aroma karamele. Slabije verzije imaju snažnu sladnu aromu s ponešto produkata Maillardove reakcije i prepečenih nota. Doslovno nema aromu hmelja, iako je prihvatljiva blaga aroma plemenitog hmelja u svjetlijim verzijama. Tamnije verzije mogu imati i umjereno slab karakter tamnog voća zahvaljujući sladu (nije nužno za stil). Vrlo blaga čokoladna aroma može biti prisutna u tamnijim verzijama, ali ne smije imati pržene ili zagorene note. Može imati umjerenu aromu alkohola.
Izgled: Od duboko zlatne do tamno smeđe boje. Tamnije verzije često imaju crvenkasti odsjaj. Odležavanje na hladnim temperaturama trebalo bi rezultirati dobrom bistrinom. Velika, kremasta, dugotrajna pjena (boja pjene varira ovisno o baznom stilu: bijela je kod svijetlih verzija, bjelkasta kod tamnih verzija). Jače verzije mogu imati slabiju i kratkotrajnu pjenu, ali zato mogu ostaviti primjetljive tragove na čaši karakteristične za piva s visokim udjelom alkohola.
Okus: Vrlo bogato i sladno. Tamnije verzije imaju značajne produkte Maillardove reakcije i često ponešto prepečenih okusa. Svjetlije verzije imaju snažan okus slada s ponešto produkata Maillardove reakcije i prepečenih nota. Vrlo blagi čokoladni okus može biti prisutan u tamnijim verzijama, ali ne smije djelovati prženo ili zagoreno. Čistog je karaktera kakav se očekuje od lagera. Tamnije verzije mogu imati i umjereno slab karakter tamnog voća zahvaljujući sladu (nije nužno za stil). Neizbježan je dojam jačine alkohola, ali on mora biti uglađen i topao, a ne grub ili žestok. Malo do nimalo okusa hmelja (u svjetlijim verzijama dopušteno je nešto više okusa). Hmeljna gorčina varira od umjerene do umjereno slabe, ali uvijek dozvoljava sladu da dominira okusom. Većina verzija je prilično sladno-slatka, ali trebale bi ostaviti dojam prevrelosti. Slatkoća nastaje od slabijeg hmeljenja, a ne od nepotpune fermentacije. Svjetlije verzije u načelu imaju suši završni okus.
Punoća: Srednje punog do punog tijela. Umjereno do umjereno slabo karbonizirano. Vrlo uglađeno, bez grubih okusa ili trpkoće. Može se osjetiti blaga toplina od alkohola, ali ne smije djelovati žestoko.
Komentari: Većina verzija ima tamnu boju te odražava karamelizirajući efekt dekokcije koja ujedno stvara produkte Maillardove reakcije, ali postoje i odlične svijetle verzije. Svijetle verzije nemaju jednako bogat okus kao ni okuse tamnog slada koje nalazimo u tamnijim verzijama, te mogu biti nešto suše, hmeljnije i gorče. I dok je većina tradicionalnih primjera unutar niže navedenih vrijednosti, može se reći da ovaj stil zapravo nema gornju granicu početne gustoće, alkohola i gorčine (što ga čini stilom u koji spadaju vrlo jaki lageri).
Povijest: Ovo je bavarski specijalitet kojeg su prvi put proizveli redovnici Sv. Franje Paulskog u Minhenu. Povijesne verzije imale su niži stupanj prevrelosti od modernih interpretacija te su posljedično tome bile slađe i imale manji udio alkohola (zbog čega su ga redovnici smatrali ''tekućim kruhom''). Za naziv ''doppel (dupli) bock'' zaslužni su minhenski potrošači. Mnoga doppelbock piva imaju nastavak ''-ator'' u svom nazivu kao posvetu prototipu Salvatoru ili naprosto radi iskorištavanja popularnosti stila. Tradicionalno je tamno smeđe boje, a svjetliji primjeri su nastali relativno nedavno.
Karakteristični sastojci: Pils i/ili Vienna slad za svjetlije verzije (s ponešto Munich slada), Munich i Vienna slad za tamnije verzije i ponekad mrvica tamnog prženog slada (poput Carafe). Hmelj Saaz tipa. Čisti lager kvasac. Tradicionalno se koristi dekokcija. Usporedba stila: Jača, bogatija i punija verzija Dunkles Bocka ili Helles Bocka. Svjetlije verzije imaju viši stupanj prevrelosti i manje karaktera tamnog voća od tamnijih verzija.
Bitna statistika:
OG: 1.072 – 1.112
IBU: 16 – 26
FG: 1.016 – 1.024
SRM: 6 – 25
ABV: 7.0 – 10.0 %
Komercijalni primjeri: Tamne verzije - Andechser Doppelbock Dunkel, Ayinger Celebrator, Paulaner Salvator, Spaten Optimator, Tröegs Troegenator, Weihenstephaner Korbinian,; Svijetle verzije - Eggenberg Urbock 23°, EKU 28, Plank Bavarian Heller Doppelbock
9B. Eisbock
Ukupan dojam: Jak, pun, bogat i sladan tamni njemački lager koji često ima viskoznu kvalitetu i intenzivne okuse. Iako su mu okusi koncentrirani, alkohol ne smije biti žestok, već bi trebao biti uglađen i stvarati dojam topline.
Aroma: Dominira balans bogatog, intenzivnog slada i izraženog alkohola. Nema arome hmelja. Zahvaljujući sladu, može imati izraženu aromu estera koji podsjećaju na tamno voće. Arome alkohola ne smiju biti grube ili podsjećati na otapala.
Izgled: Od duboke bakrene do tamno smeđe boje, često s atraktivnim crvenkastim odsjajem. Odležavanje na hladnim temperaturama trebalo bi rezultirati dobrom bistrinom. Pjena obično umjereno do slabo zadržava oblik. Boja pjene varira od bjelkaste boje do duboke boje bjelokosti. Često se mogu primijetiti naglašeni tragovi na čaši karakteristični za piva s visokim udjelom alkohola.
Okus: Bogati, slatki slad u balansu s izraženim alkoholom. Slad može imati produkte Maillardove reakcije, prepečenu kvalitetu, nešto karamele i povremeno blagi okus čokolade. Nema okusa hmelja. Hmeljna gorčina je tek tolika da ne dođe do prezasićenosti okusa sladnom slatkoćom. Nema diacetila. Zahvaljujući sladu, može imati izražene okuse estera koji podsjećaju na tamno voće. Alkohol treba biti uglađen, a ne grub ili žestok te bi morao pomoći hmeljnoj gorčini u balansiranju snažnog okusa slada. U završnom okusu trebaju se osjetiti slad i alkohol, a alkohol može stvoriti i određeni dojam suhoće. Ne smije biti ljepljiv, sirupast ili pretjerano sladak. Čistog je karaktera kakav se očekuje od lagera.
Punoća: Punog do vrlo punog tijela. Slabo karbonizirano. Izražena toplina od alkohola, ali bez oštre žestine. Vrlo uglađeno, bez grubih okusa od alkohola, gorčine, visokih alkohola ili drugih koncentriranih okusa.
Komentari: Produženo odležavanje na hladnim temperaturama često je nužno nakon smrzavanja kako bi se izgladio alkohol i poboljšao balans slada i alkohola. Izgovara se ''AJS-bock''.
Povijest: Ovo je tradicionalni specijalitet iz Kulmbacha dobiven smrzavanjem doppelbocka i odvajanjem leda čime dolazi do koncentracije okusa i udjela alkohola (ali isto tako može doći i do koncentracije bilo kakvih nepoželjnih okusa).
Karakteristični sastojci: Isti kao kod doppelbocka. Komercijalni primjeri Eisbocka u načelu imaju od 7% do 33% alkohola. Usporedba stila: Eisbock nije samo jači doppelbock. Naziv se odnosi na postupak smrzavanja i koncentracije piva i ne opisuje udio alkohola, pošto su neki primjeri doppelbocka čak i jači od Eisbocka. Nije toliko gusto, bogato ili slatko kao pšenično vino.
Bitna statistika:
OG: 1.078 – 1.120
IBU: 25 – 35
FG: 1.020 – 1.035
SRM: 18 – 30
ABV: 9.0 – 14.0%
Komercijalni primjeri: Kulmbacher Eisbock
9C. Baltički porter
Ukupan dojam: Baltički porter često ima okuse slada koji podsjećaju na engleski porter te suzdržani prženi okus sličan Schwarzbieru, ali ima višu početnu gustoću i veći udio alkohola od ovih stilova. Karakteriziraju ga vrlo kompleksni, slojeviti okusi slada i okusi tamnog voća.
Aroma: Bogata sladna slatkoća koja često sadrži note karamele, orašastog voća, prepečenca i/ili slatkog korijena. Kompleksni profil alkohola i estera umjerene jačine podsjeća na šljive, suhe šljive, grožđice, višnje/trešnje ili ribizle te povremeno ima kvalitete vina (poput Porta). Osjeti se ponešto karaktera tamnijeg slada koji podsjeća na duboku čokoladu, kavu ili melasu, ali nema zagorene arome. Nema hmelja. Nema kiselih aroma. Vrlo je uglađeno.
Izgled: Od tamno crvenkaste bakrene boje do neprozirne tamno smeđe (ali ne i crne) boje. Gusta, dugotrajna pjena preplanule boje. Bistro, iako tamnije verzije mogu biti neprozirne.
Okus: Poput arome, ima bogatu sladnu slatkoću s kompleksnim spojem dubokog okusa slada, estera koji podsjećaju na sušeno voće i alkohola. Ima naglašeni, gotovo zagoreni, ali opet uglađeni prženi okus poput Schwarzbiera. Punog je okusa i vrlo je uglađeno. Ima čisti karakter kakav se očekuje od lagera. Početni okus je sladak, ali okusi tamnijeg slada brzo preuzmu dominaciju i traju do završnog okusa. Završni okus je mrvicu suh s natruhama pržene kave ili slatkog korijena. Slad može imati kompleksnost karamele, orašastog voća, melase i/ili slatkog korijena. Blage naznake crnog ribizla i tamnog voća. Srednje slaba do srednje izražena gorčina od slada i hmelja, samo za balans. Okus blago pikantnog hmelja je srednje slab ili ga uopće nema.
Punoća: U načelu je prilično punog tijela s dozrijelom toplinom od alkohola. Srednje do srednje jako karbonizirano što stvara dojam dodatne punoće. Zbog jače karbonizacije ne ostavlja težak dojam na jeziku.
Komentari: Može ga se opisati i kao dupli/imperijalni porter, iako bi verzije s jakim prženim okusima ili s izraženim hmeljnim profilom ne odgovaraju ovom stilu. Većina verzija dolazi u rasponu od 7-8.5% alkohola. Danske pivovare često ga nazivaju stout, što ukazuje na povijesni razvoj terminologije od vremena kad se naziv porter koristio kao opći naziv za porter i stout piva.
Povijest: Tradicionalno pivo zemalja koje graniče s Baltičkim morem. Razvilo se u vremenu kad su iz Engleske uvažana smeđa i imperijalna stout piva visoke početne gustoće. Povijesno gledano, radi se o pivu gornjeg vrenja, ali su mnoge pivovare prilagodile recepturu za kvasac donjeg vrenja kakav koriste za proizvodnju ostalih piva u svojoj ponudi.
Karakteristični sastojci: U načelu se koristi lager kvasac (ako se koristi ale kvasac fermentacija se odvija na hladnoj temperaturi, što se i zahtijeva kod proizvodnje ovog stila u Rusiji). Odgorčeni čokoladni ili crni slad. Za bazu se koristi Munich ili Vienna slad. Kontinentalni hmelj (obično Saaz tipa). Može sadržavati kristalni slad i/ili aditive. U povijesnim receptima uobičajeno je korištenje smeđeg ili jantarnog (amber) slada.
Usporedba stila: Uglađenijeg je profila od imperijalnog stouta, obično ima manje alkohola i puno manje prženog okusa. U načelu mu nedostaju pržene kvalitete stouta. Ima više karakteristike prženog, ali ne i zagorenog Schwarzbiera. U usporedbi s ostalim porterima ima prilično voćni profil. Jači je od ostalih portera.
Bitna statistika:
OG: 1.060 – 1.090
IBU: 20 – 40
FG: 1.016 – 1.024
SRM: 17 – 30
ABV: 5.5 – 9.5%
Komercijalni primjeri: Aldaris Porteris, Baltika #6 Porter, Devils Backbone Danzig, Okocim Porter, Sinebrychoff Porter, Zywiec Porter
