Britansko smeđe pivo – Brown British Beer

Category: Pivski stilovi

Iako tamni mild, smeđi ale i engleski porter imaju dugu i živopisnu povijest, ovaj vodič opisuje moderne verzije. Grupirani su skupa isključivo u svrhu suđenja, pošto su često sličnog okusa i balansa, tako da se ovime ne implicira bilo kakvo zajedničko podrijetlo. Slične su im karakteristike umjerena jačina, uglavnom sladni balans i britansko podrijetlo. Ovi stilovi nemaju nikakve povijesne poveznice. Ni jedan od opisanih stilova nije se razvio u bilo koji drugi, niti je ikad bio dio ostalih stilova. Naziv kategorije povijesno se nikad nije koristio za opis ove grupe piva, već je to naš naziv kategorije za suđenje. ''Smeđe pivo'' bilo je poseban i važan povijesni proizvod i nema veze s nazivom ove kategorije.

13A. Tamni mild

Ukupan dojam: Tamni britanski session ale niže početne gustoće s naglaskom na slad, ali opet pogodno za konzumaciju u većim količinama. Osvježavajuće, a opet bogato širokim rasponom okusa; od okusa tamnog slada do okusa tamnog šećera.

Aroma: Slaba do umjerena aroma slada uz koju se ponekad može osjetiti nešto voćnih mirisa. Aroma slada može poprimiti široki raspon karaktera koji uključuje mirise karamele, žita, prepečenog slada, orašastog voća, čokolade ili blagi miris prženog slada. Zemljasta ili cvjetna aroma hmelja je slaba ili je uopće nema. Diacetil je vrlo blag ili ga nema.

Izgled: Bakrene do tamno smeđe boje ili boje mahagonija. Postoji i nekoliko svjetlijih primjera (srednje jantarne do svijetlo smeđe boje). U načelu je bistro, premda se tradicionalno ne filtrira. Slaba do umjerena bjelkasta do preplanula pjena koja može kratko zadržati oblik.

Okus: U načelu sladno pivo koje može imati vrlo širok raspon okusa nastalih od slada i kvasca (npr. sladni, slatki, karamelni okusi, okusi prepečenca, orašastog voća, čokolade, kave, prženog slada, voća, slatkog korijena, šljiva, grožđica). Može imati slatki ili suhi završni okus. Verzije u kojima je korišten tamniji slad mogu imati suhi, prženi završni okus. Slaba do umjerena gorčina dovoljna je za određeni balans, ali nije dovoljna za nadvladavanje slada. Voćni esteri su umjereni ili ih uopće nema. Diacetil i okus hmelja su slabi ili ih nema.

Punoća: Laganog do srednjeg tijela. U načelu je slabo do srednje slabo karbonizirano. Verzije s prženim sladom mogu imati blagu trpkost. Slađe verzije mogu ostaviti puniji dojam zbog veće završne gustoće.

Komentari: Većina primjera su session piva niske početne gustoće koja završavaju negdje oko 3.2% alkohola, iako postoje i jače verzije (4%+) namijenjene za izvoz, festivale, određeno doba godine i/ili posebne prilike. Načelno se poslužuje u cask verziji, dok su flaširane verzije session jačine i često nisu pogodne za transport. Moguće su vrlo različite interpretacije. Postoje i svijetle verzije, ali one su još rjeđe od tamnog milda, tako da ovaj vodič opisuje modernu tamnu verziju.

Povijest: Povijesno je naziv ''mild'' označavao mlado pivo i koristio se za razlikovanje od starijeg ili jače zahmeljenog piva koje bi trebalo duže stajati. Korijeni modernog milda sežu do slabijeg alea X tipa iz 19. stoljeća, ali se tamni mild pojavio tek u 20. stoljeću. Danas se naziv upotrebljava za slabija piva s manje gorčine od bittera. Vodič opisuje modernu britansku verziju. Naziv mild trenutno nije baš popularan među konzumentima i mnoge pivovare ga više uopće ne koriste, što sve češće postaje slučaj. Ne postoji nikakva povijesna poveznica ili odnos između milda i portera.

Usporedba stila: Neke verzije mogu djelovati poput modernih engleskih portera niže početne gustoće. Nije ni približno slatko kao londonski smeđi ale.

Karakteristični sastojci: Britanski svijetli bazni slad (koji često sadrži dosta dekstrina), kristalni slad, tamni slad ili tamni šećer kao dodatak, a može sadržavati i kukuruzne pahuljice te pivarsku karamelu za boju. Osebujni engleski ale kvasac. Može se koristiti bilo koja sorta hmelja pošto im karakter obično bude prigušen i rijetko kad ga se može primijetiti.

Bitna statistika:
OG: 1.030 – 1.038
IBU: 10 – 25
FG: 1.008 – 1.013
SRM: 12 – 25
ABV: 3.0 – 3.8%

Komercijalni primjeri: Banks's Mild, Cain's Dark Mild, Highgate Dark Mild, Brain's Dark, Moorhouse Black Cat, Rudgate Ruby Mild, Theakston Traditional Mild

13B. Britanski smeđi ale

Ukupan dojam: Sladni, smeđi, naglašeno karamelni britanski ale lišen prženih okusa portera.

Aroma: Lagana, slatka aroma slada s notama orašastog voća ili blagim notama čokolade i blagom do snažnom karamelnom kvalitetom. Može se primijetiti i blaga, ali privlačna cvjetna ili zemljasta aroma hmelja. U ovom pivu može se osjetiti i blaga voćna aroma, ali ona ne bi smjela dominirati.

Izgled: Tamno jantarne do tamne crvenkasto-smeđe boje. Bistro. Slaba do umjerena bjelkasta do blago preplanula pjena.

Okus: Nježna do umjerena sladna slatkoća s blagim do snažnim karakterom karamele i srednje suhim do suhim završnim okusom. Slad također može imati karakter orašastog voća, prepečenca, keksa ili blagi čokoladni karakter. Srednje izražena do srednje slaba hmeljna gorčina. Balans slada i hmelja je ujednačen ili naginje na sladnu stranu, a okus hmelja je slab ili ga uopće nema (obično ima cvjetne ili zemljaste kvalitete). Mogući su i slabi do umjereni voćni esteri.

Punoća: Srednje laganog do srednjeg tijela. Srednje do srednje jako karbonizirano.

Komentari: Ovo je vrlo široka kategorija u kojoj su moguće različite interpretacije od svjetlijih verzija preko hmeljnih do dubokih, tamnijih i naglašeno karamelnih verzija. Međutim, ni jedna verzija ne bi smjela imati snažne pržene okuse. U prošlosti je popularnija bila jača verzija smeđeg alea koju je danas vrlo teško naći. Iako se londonski smeđi ale oglašava pod nazivom smeđi ale, za potrebe suđenja odvojili smo ga u poseban stil zbog značajne razlike u balansu (što se posebno odnosi na slatkoću) i postotku alkohola. Ipak, to ne znači da oba stila nisu u istoj obitelji piva.

Povijest: Smeđi ale ima dugu povijest u Velikoj Britaniji, iako je nekoliko različitih proizvoda koristilo ovaj naziv u određenom trenutku. Moderna flaširana verzija smeđeg alea nastala je u 20. stoljeću i drugačija je od povijesnih proizvoda istog naziva. Proizvodilo se s različitim početnim gustoćama, ali moderni smeđi ale načelno ima nešto veći postotak alkohola (prema trenutnim britanskim standardima). Ovaj stil bazira se na modernom jačem britanskom smeđem aleu, a ne na povijesnim verzijama ili slađem londonskom smeđem aleu. Trenutno se uglavnom puni u boce.

Karakteristični sastojci: Britanski mild ale ili pale ale bazni slad i karamelni slad. Može sadržavati i manju količinu tamnijeg slada (npr. čokoladni) koji doprinosi boji i karakteru orašastog voća. Najautentičnije su engleske sorte hmelja.

Usporedba stila: Sladnijeg je balansa od britanskog bittera s više okusa tamnijeg slada. Jače je od tamnog milda. Nema toliko prženog karaktera kao engleski porter. Jače je i nije ni približno slatko kao londonski smeđi ale.

Bitna statistika:
OG: 1.040 – 1.052
IBU: 20 – 30
FG: 1.008 – 1.013
SRM: 12 – 22
ABV: 4.2 – 5.4%

Komercijalni primjeri: Maxim Double Maxim, Newcastle Brown Ale, Riggwelter Yorkshire Ale, Samuel Smith's Nut Brown Ale, Wychwood Hobgoblin

 

13C. Engleski porter

U Britaniji se jednostavno zove ''porter'', a naziv ''engleski porter'' koristi se kako bi ga razlikovali od ostalih portera u ovom vodiču.

Ukupan dojam: Smeđe pivo umjerene jačine i suzdržanog prženog karaktera te gorčine. Prženi okusi mogu varirati, ali u načelu nema zagorenih kvaliteta, a često ima čokoladno-karamelno-sladni profil.

Aroma: Umjerena do umjereno slaba aroma slada koji može podsjećati na kruh, kekse ili prepečenac uz blagi miris prženog slada te moguću čokoladnu kvalitetu. Potporu može pružati i dodatni sladni karakter (karamelni, po orašastom voću i/ili slatki). Može imati umjerenu aromu cvjetnog ili zemljastog hmelja. Voćni esteri su umjereni ili ih nema. Diacetil je slab ili ga nema.

Izgled: Svijetlo smeđe do tamno smeđe boje, često s crvenkastim odsjajem. Dobre bistrine, iako može biti i skoro neprozirno. Umjerena bjelkasta do blago preplanula pjena koja dobro do solidno zadržava oblik.

Okus: Umjeren okus slada koji može podsjećati na kruh, kekse ili prepečenac te uključuje blagi do umjereni okus prženog slada (često čokoladnog karaktera) kojeg često nadopunjuje popriličan karakter karamele i orašastog voća. Potporu mogu pružati i drugi sekundarni okusi poput kave, slatkog korijena, keksa ili prepečenca. Ne bi smio imati preizražen zagoreni ili grubi prženi okus, iako male količine mogu doprinijeti okusu gorke čokolade koji daje na kompleksnosti. Okus zemljastog ili cvjetnog hmelja je umjeren ili ga uopće nema. Srednje slaba do srednje izražena hmeljna gorčina utječe na balans koji može biti blago sladan do blago gorak. Obično ima prilično dobar stupanj preverelosti, iako postoje i nešto slađe verzije. Diacetil je umjereno slab ili ga uopće nema. Umjereni do slabi voćni esteri.

Punoća: Srednje laganog do srednjeg tijela. Umjereno slabo do umjereno jako karbonizirano. Lagane do umjerene kremaste teksture.

Komentari: Ovaj vodič opisuje modernu verziju engleskog portera, što znači da nisu opisane sve moguće varijacije u svakoj regiji gdje se porter proizvodio. Povijesne verzije trebaju se prijaviti u kategoriju Povijesnih stilova uz odgovarajući opis profila prijavljenog piva. Moderni craft primjeri u Ujedinjenom kraljevstvu su bogatiji i sadrže više hmelja.

Povijest: Porter je nastao u Londonu prije kojih 300 godina razvivši se iz ranijeg, slađeg smeđeg piva koje je tad uživalo popularnost. Više puta je evoluirao zbog tehnološkog razvoja, razvoja sirovina i promjene ukusa konzumenata. Kao stil je postao jako popularan u 19. stoljeću što se odrazilo na velik izvoz prije pada popularnosti za vrijeme 1. Svjetskog rata i konačnog nestanka s tržišta u 50-tim godinama 20. stoljeća. Ponovno se vratio u opticaj sredinom 70-tih godina s početkom razdoblja craft piva. Smatra se da je naziv ''porter'' proizišao iz njegove popularnosti među londonskom radničkom klasom koja se bavila utovarima/istovarima robe. Preteča je stoutu (koji su se u početku zvali ''stout porteri'') i izvorište raznih regionalnih interpretacija. Ne postoji nikakva povijesna poveznica ili odnos između milda i portera.

Karakteristični sastojci: Sladni sastav varira, ali uvijek sadrži nešto za tamnu boju. Uobičajen je čokoladni i/ili neki drugi tamni prženi slad, karamelni slad ili šećeri. Porteri londonskog tipa često koriste smeđi slad za karakterističan okus.

Usporedba stila: Razlikuje se od američkog portera po tome što obično ima mekše, slađe i više karamelne okuse, manju početnu gustoću i obično manje alkohola, dok američki porter obično ima više hmeljnog karaktera. Ima više tijela i prženih aroma/okusa od britanskog smeđeg alea. Ima veću početnu gustoću od tamnog milda.

Bitna statistika:
OG: 1.040 – 1.052
IBU: 18 – 35
FG: 1.008 – 1.014
SRM: 20 – 30
ABV: 4.0 – 5.4%

Komercijalni primjeri: Burton Bridge Burton Porter, Fuller's London Porter, Nethergate Old Growler Porter, RCH Old Slug Porter, Samuel Smith Taddy Porter