Ova kategorija opisuje američka piva ''za svaki dan'' koja uživaju veliku popularnost. Opisana su kako ale, tako i lager piva koja obično nisu kompleksna te imaju uglađen, pristupačan okus. Ale piva u ovoj kategoriji naginju kvalitetama lagera i dizajnirana su tako da se svide ljubiteljima lagera za masovno tržište kao piva koja premošćuju razlike u stilovima. Piva za masovno tržište čije je porijeklo više međunarodno, opisana su u kategoriji Međunarodni lager.
1A. Američki light lager
Ukupan dojam: Jako karboniziran te gotovo bezokusan lager, vrlo laganog tijela, dizajniran kako bi se konzumirao vrlo hladan. Vrlo osvježavajuć i pogodan za utaživanje žeđi.
Aroma: Aroma slada se ne osjeti ili je slaba te se može doživjeti kao slatka i podsjećati na žito ili kukuruz. Aroma hmelja se ne osjeti ili je lagana s pikantnim ili cvjetnim karakterom. Iako je poželjan karakter čiste fermentacije, blage arome kvasnog karaktera (posebice lagane voćne arome jabuke) nisu nedostatak. Blagi DMS također nije nedostatak.
Izgled: Od vrlo blijede boje slame do blijedo žute boje. Bijele pjene koja rijetko zadržava oblik. Vrlo bistro.
Okus: Relativno neutralnog okusa, svježeg i suhog završetka uz slab do vrlo slab okus žita ili kukuruza koji može djelovati slatko zbog slabe gorčine. Okus hmelja je slab ili se ne osjeti te može imati cvjetnu, pikantnu ili biljnu kvalitetu (iako se rijetko kad okus hmelja može razaznati). Slaba do vrlo slaba hmeljna gorčina. Balans može varirati od blago sladnog do blago gorkog, ali je relativno ujednačen. Jaka karbonizacija može naglasiti svježinu suhog završetka. Karakter čiste fermentacije kakav se očekuje od lagera.
Punoća: Vrlo laganog (ponekad vodenastog) tijela. Vrlo jaka karbonizacija koja lagano ''pecka'' za jezik. Komentari: Pivo dizajnirano kako bi se svidjelo najširem mogućem rasponu potrošača. Snažne okuse treba gledati kao nedostatak.
Povijest: Coors je kratko vrijeme proizvodio light lager početkom 40-tih godina prošlog stoljeća. Modernu verziju prvi je proizveo Rheingold 1967. godine s ciljem da se svidi potrošačima koji paze na unos kalorija, ali popularnost je dosegao tek 1973. nakon što je Miller Brewing preuzeo recept i masovno reklamirao pivo sportskim fanovima pod sloganom ''odličnog okusa, a manje zasitan''. 90-tih godina ovaj je stil postao najprodavaniji u Sjedinjenim američkim državama.
Karakteristični sastojci: Dvoredni ili šestoredni ječam s visokim udjelom (do 40%) riže ili kukuruza kao dodataka. Dodavanje enzima može još više stanjiti tijelo i sniziti udio ugljikohidrata.
Usporedba stila: Verzija američkog lagera koja ima laganije tijelo, niži udio alkohola i manje kalorija. Ima manje hmeljnog karaktera i i slabiju gorčinu od Leichtbier piva.
Bitna statistika:
OG: 1.028 – 1.040
IBU: 8 – 12
FG: 0.998 – 1.008
SRM: 2 – 3
ABV: 2.8 – 4.2 %
Komercijalni primjeri: Bud Light, Coors light, Keystone Light, Michelob light, Miller Lite, Old Milwaukee Light
1B. Američki lager
Ukupan dojam: Lager vrlo svijetle boje, jako karboniziran, laganog tijela, visokog stupnja prevrelosti, neutralnog profila okusa i slabe gorčine. Poslužuje se vrlo hladan, pa može biti vrlo osvježavajuć i pogodan za utaživanje žeđi.
Aroma: Aroma slada je slaba ili se ne osjeti. Može biti slatka i podsjećati na žito ili kukuruz. Aroma hmelja može varirati, ili je nema ili se osjeti kao lagana, pikantna ili cvjetna aroma. Iako je poželjan karakter čiste fermentacije, blage arome kvasnog karaktera (posebice lagani karakter jabuke) nisu nedostatak. Blagi DMS također nije nedostatak.
Izgled: Od vrlo blijede boje slame do srednje žute boje. Bijele pjene koja rijetko zadržava oblik. Vrlo bistro.
Okus: Relativno neutralnog okusa, svježeg i suhog završetka uz umjereno slab do vrlo slab okus žita ili kukuruza koji može djelovati slatko zbog slabe gorčine. Okus hmelja je umjereno slab ili se ne osjeti te može imati cvjetnu, pikantnu ili biljnu kvalitetu (iako se rijetko kad okus hmelja može razaznati). Slaba do srednje slaba hmeljna gorčina. Balans može varirati od blago sladnog do blago gorkog, ali je relativno ujednačen. Jaka karbonizacija može naglasiti svježinu suhog završetka. Karakter čiste fermentacije kakav se očekuje od lagera.
Punoća: Laganog do srednje laganog tijela. Vrlo jaka karbonizacija koja lagano ''pecka'' za jezik. Komentari: Snažne okuse treba gledati kao nedostatak. Kad konzumenti piva koja ne spadaju pod craft naruče pivo u SAD-u, obično očekuju da im se posluži jedan od predstavnika ovog stila. Iako ih se zna oglašavati kao pilsnere izvan Europe, ne radi se o tradicionalnim primjerima pilsnera.
Povijest: Iako su njemački doseljenici u SAD-u od sredine 19. stoljeća proizvodili lager piva inspirirana tradicionalnim Pilsnerima, na stil modernog američkog lagera snažno su utjecali Prohibicija i 2. svjetski rat. Pivovare koje su preživjele to razdoblje konsolidirale su svoj pogon, proširile distribuciju i snažno promovirale ovaj pivski stil koji svidio velikom dijelu populacije. Uslijedila je više desetljetna dominacija ovog stila koji je potakao mnoge internacionalne konkurente na proizvodnju podjednako blijedog proizvoda za masovno tržište potpomognutog žestokim oglašavanjem.
Karakteristični sastojci: Dvoredni ili šestoredni ječam s visokim postotkom (do 40%) riže ili kukuruza kao dodataka.
Usporedba stila: Snažnije pivo od američkog light lagera, s više okusa i tijela. Manje je gorak i slabijeg je okusa od međunarodnog lagera. Ima znatno manje okusa, manje hmelja i gorčine od tradicionalnih europskih pilsnera.
Bitna statistika:
OG: 1.040 – 1.050
IBU: 8 – 18
FG: 1.004 – 1.010
SRM: 2 – 4
ABV: 4.2 – 5.3 %
Komercijalni primjeri: Budweiser, Coors Original, Grain Belt Premium Lager, Miller High Life, Pabst Blue Ribbon, Special Export
1C. Cream ale
Ukupan dojam: Čisto američko ljetno pivo puno okusa i dobrog stupnja prevrelosti. Vrlo je pitko i osvježavajuće, a ima više karaktera od tipičnih američkih lagera.
Aroma: Srednje slabe do slabe sladne note popraćene slatkom aromom koja podsjeća na kukuruz. Dozvoljena je i slaba aroma DMS-a, ali nije nužna. Aroma hmelja je srednje slaba ili je uopće nema, a može proizlaziti od bilo koje sorte hmelja, iako je uobičajeno korištenje hmelja koji daje cvjetne, pikantne ili biljne note. Međutim, ni hmelj ni slad ne dominiraju u cjelokupnoj aromi. Slabi voćni esteri mogu biti prisutni u nekim primjerima, ali nisu nužni za stil.
Izgled: Od boje blijede slame do umjereno zlatne, premda je obično svjetlije boje. Slabe do srednje pjene te srednje do jako karbonizirano. Pjena dobro zadržava oblik. Kristalno bistro.
Okus: Slaba do srednje slaba hmeljna gorčina. Slab do umjeren okus slada i slatkoće, ovisno o gustoći i stupnju prevrelosti. Obično ima visok stupanj prevrelosti. Ni slad ni hmelj ne dominiraju u okusu. Često ima slab do umjeren okus kukuruza, kao i ponešto DMS-a (iako DMS nije nužan). Završni okus varira od donekle suhog do slabašno slatkog. Mogući su i slabi voćni esteri. Slab do srednje izražen okus hmelja (bilo koje sorte, ali obično se koristi cvjetni, pikantni ili biljni hmelj).
Punoća: U načelu lagano i svježe, premda može imati i srednje tijelo. Glatko sa srednjim do visokim stupnjem prevrelosti; viši stupanj prevrelosti dovodi do okusa koji ''utažuje žeđ''. Jako karbonizirano.
Komentari: Klasična američka Cream ale piva (prije Prohibicije) bila su nešto jača, sadržavala su više hmelja (neka su bila i suho hmeljena) i gorča (25–30 i više IBU-a). Takve verzije trebale bi se prijaviti u povijesnu kategoriju. Većina komercijalnih primjera je u rasponu 1.050-1.053 OG i gorčina im rijetko prelazi 20 IBU-a.
Povijest: Radi se o blistavom ale pivu namijenjenom svakodnevnoj konzumaciji koje je nastala u 19. stoljeću i preživjelo Prohibiciju. Ale verzija američkog lagera. Proizvele su ga ale pivovare kako bi se nadmetale s lager pivovarama u Kanadi, sjeveroistoku SAD-a i državama srednjeg Atlantika. U originalu poznata kao blistava ale piva namijenjena svakodnevnoj konzumaciji za čiju su proizvodnju neke pivovare koristile lager kvasce (ponekad ih još uvijek koriste) koje nisu miješali s ale kvascima. Mnogi primjeri koriste kräusen tehniku za karbonizaciju. Dozrijevanje na hladnom nije tradicionalno, premda ga moderne pivovare ponekad koriste.
Karakteristični sastojci: Najčešće se koriste američki sastojci. Uobičajen je šestoredni ječam ili kombinacija šestorednog i sjevernoameričkog dvorednog ječma. Od dodataka se koriste kukuruzne pahuljice u komini (do 20% udjela) i do 20% glukoze ili nekog drugog šećera za vrijeme kuhanja. Može se koristiti bilo koja sorta hmelja za gorčinu i aromu.
Usporedba stila: Slično je standardnom američkom lageru, ali s više karaktera.
Bitna statistika:
OG: 1.042 – 1.055
IBU: 8 – 20
FG: 1.006 – 1.012
SRM: 2.5 – 5
ABV: 4.2 – 5.6 %
Komercijalni primjeri: Genesee Cream Ale, Liebotschaner Cream Ale, Little Kings Cream Ale, New Glarus Spotted Cow, Old Style, Sleeman Cream Ale
1D. Američko pšenično pivo
Ukupan dojam: Osvježavajuća pšenična piva koja mogu imati više hmeljnog karaktera i manje karaktera kvasca od svojih njemačkih srodnika. Čisti karakter fermentacije omogućuje da okus pšenice koji može podsjećati na kruh, tijesto ili žito, umjesto okusa kvasca, nadopuni okus i gorčina hmelja.
Aroma: Slab do umjeren karakter pšenice koji može podsjećati na žito, kruh ili tijesto. Prihvatljiva je blaga do umjerena sladna slatkoća. Esteri mogu biti umjereni ili ih uopće nema, a trebali bi odražavati relativno neutralne sojeve kvasca, tako da aroma banane nije prikladna. Aroma hmelja može biti slaba do umjerena te imati citrusni, pikantni, cvjetni ili voćni karakter. Nema fenola koji podsjećaju na klinčiće.
Izgled: Obično je svijetlo žute do zlatne boje. Bistrina može varirati od kristalne bistrine do mutnih primjera s kvascem koji djeluju kao njemački pšenični stil piva. Velika, dugotrajna, bijela pjena.
Okus: Blag do umjereno snažan okus pšenice koji podsjeća na žito, kruh ili tijesto može se ponekad osjetiti i u završnom okusu. Može imati umjerenu sladnu slatkoću ili prilično suh završni okus. Slaba do umjerena hmeljna gorčina koja se ponekad može osjetiti i u završnom okusu. Obično je balansiranog okusa, ali može biti i blago gorko. Slab do umjeren okus hmelja (citrusni, pikantni, cvjetni ili voćni hmelj). Esteri mogu biti umjereni ili ih uopće nema, ali ne bi smjeli imati okus banane. Nema fenola koji daju okus klinčića. Može imati određenu svježinu u završnom okusu.
Punoća: Srednje laganog do srednjeg tijela. Srednje jako do jako karbonizirano. Može djelovati blago kremasto, pošto pšenična piva ponekad ostavljaju mekani, paperjasti dojam. Komentari: Postoje različite varijacije, od pitkih, prilično slatkih piva do suhih, agresivno hmeljenih piva snažnog okusa pšenice. Američka ražena piva trebaju se prijaviti u kategoriju Specijalnih piva s alternativnim fermentabilnim sastojcima.
Povijest: Američka craft adaptacija njemačkog pšeničnog stila piva u kojoj se koristi kvasac čišćeg karaktera i više hmelja, a prvi su je popularizirali braća Widmer sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća.
Karakteristični sastojci: Čisti američki ale ili lager kvasac (njemački weissbier kvasac nije prikladan). Veliki udio pšeničnog slada (često od 30-50% što je manje nego kod tipičnih njemačkih pšeničnih piva). Obično se koristi američki, njemački hmelj ili hmelj iz takozvanog Novog svijeta.
Usporedba stila: Ima više hmeljnog karaktera i manje karaktera kvasca od njemačkih pšeničnih piva. Ne bi nikada smjelo imati karakter banane i klinčića poput njemačkog weissbiera. U načelu može imati jednak balans i raspon okusa kao Blonde ale piva, ali primarni okus slada dolazi od karaktera pšenice.
Bitna statistika:
OG: 1.040 – 1.055
IBU: 15 – 30
FG: 1.008 – 1.013
SRM: 3 – 6
ABV: 4 – 5.5 %
Komercijalni primjeri: Bell's Oberon, Boulevard Unfiltered Wheat Beer, Goose Island 312 Urban Wheat Ale, Widmer Hefeweize
