Ova kategorija uključuje moderna američka ale piva različitog balansa slada i hmelja. Kategorija je definirana uglavnom prema količini alkohola i izostanku prženog profila. Većina verzija je suho hmeljena te mogu imati
22A. Dupla IPA - Double IPA
Ukupan dojam: Intenzivno hmeljast i prilično jak svijetli ale koji nema duboki, bogati, kompleksni sladni profil te zaostalu slatkoću i tijelo ječmenog vina. Jako je zahmeljeno, ali je čisto, suho i nema grubih okusa. Pitkost je važna karakteristika stila; ovo ne smije biti teško pivo koje se pije na male gutljaje.
Aroma: Istaknuta do intenzivna aroma hmelja tipično ima karakteristike američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta (citrusi, cvijeće, borovina, smola, pikantne note, note tropskog voća, koštuničavog voća, bobičastog voća, dinje, itd). dodatnu smolastu ili travnatu aromu, iako to nije neophodno. U pozadini se može osjetiti ponešto čiste sladne slatkoće. Voćne arome, od estera ili hmelja, također se mogu primijetiti u nekim verzijama, iako je za stil tipičan neutralni karakter fermentacije. Obično se može primijetiti nešto alkohola koji smije imati žestoki karakter.
Izgled: Boja je u rasponu od zlatne do svijetle narančasto-bakrene; većina modernih verzija ima prilično svijetlu boju. Solidna bistrina, iako nefiltrirane suho hmeljene verzije mogu biti pomalo mutne. Dugotrajna, bijela do bjelkasta pjena umjerene veličine.
Okus: Okus hmelja je snažan i kompleksan te može odražavati karakteristrike modernih američkih sorti ili sorti hmelja iz zemalja Novog svijeta (citrusi, cvijeće, borovina, smola, pikantne note, note tropskog voća, koštuničavog voća, bobičastog voća, dinje, itd). Snažna do apsurdno snažna hmeljna gorčina. Okus slada trebao bi biti slabo do srednje izražen i načelno je čist i žitno-sladan, premda je prihvatljivo i ponešto okusa karamele ili prepečenca. Slabi do srednje izraženi voćni okusi su prihvatljivi, ali nisu nužni. U naknadnom okusu se obično osjeti dugotrajna gorčina koja ne smije biti gruba. Suh do srednje suh završni okus; ne smije završavati slatko i biti teško za konzumaciju. Blagi, čisti, uglađeni okus alkohola nije nedostatak. Okus hrastovine neprikladan je za ovaj stil. Može imati blagi sumporni okus, ali većina primjera nema takav karakter.
Punoća: Srednje laganog do srednjeg tijela uglađene teksture. Srednje do srednje jako karbonizirano. Nema grube trpkosti prouzročene hmeljem. Prihvatljiva je suzdržana, uglađena toplina od alkohola.
Komentari: Pivo ovog stila prezentira hmelj, no ostaje prilično pitko. Pridjev ''dupli'' je proizvoljan i naprosto sugerira na jaču verziju IPA-a; pridjevi ''imperijalni'', ''ekstra'', ''ekstremni'' ili koji drugi slični pridjev, bili bi jednako važeći, premda se moderno američko tržište na neki način složilo s nazivom ''dupli''.
Povijest: Ova američka inovacija razvijena sredinom druge polovice 90-tih godina odražava trend američkih zanatskih pivovara u pomicanju granica kako bi se zadovoljile potrebe ljubitelja hmelja za sve intenzivnijim proizvodima. Komercijaliziralo se i postalo popularno u 21. stoljeću te inspiriralo dodatnu kreativnost u proizvodnji IPA-a. Karakteristični sastojci: Za bazu se tipično koristi dvoredni slad; prekompleksni sladni sastav može smetati hmelju. Slad kristalnog tipa često priguši okuse hmelja i veće količine načelno nisu poželjne. Često se koristi šećer ili kakav drugi dodatak visoke fermentabilnosti kako bi se postigao veći stupanj prevrelosti, za što se također koristi i ukomljavanje na nižim temperaturama. Može sadržavati kompleksne sorte hmelja, a tipično se koriste američke sorte ili sorte iz zemalja Novog svijeta koje često imaju napredan profil što čini značajnu razliku. Upotreba modernog hmelja neobičnih karakteristika nije protivna stilu. Američki kvasac koji može dati čisti ili vrlo blag voćni profil.
Usporedba stila: Bogatije je od engleskog ili američkog IPA-a kako po jačini alkohola, tako i po ukupnoj količini korištenog hmelja (za gorčinu i aromu). Nije toliko sladno i bogato, nema toliko tijela, ali je intenzivnije što se hmelja tiče od američkog ječmenog vina. Tipično nema tako visoku početnu gustoću, ni toliko alkohola kao ječmeno vino, pošto puno alkohola i slada zna umanjiti pitkost.
Komercijalni primjeri: Avery Maharaja, Fat Heads Hop Juju, Firestone Walker Double Jack, Port Brewing Hop 15, Russian River Pliny the Elder, Stone Ruination IPA, Three Floyd's Dreadnaught
22B. Američki jaki ale - American Strong Ale
Ukupan dojam: Jaki američki ale bogat okusom koji ujedno predstavlja izazov i nagradu za nepce s punim okusima slada i hmelja te pozamašnom gorčinom. Okusi su odvažni, ali se međusobno nadopunjuju, jači su i bogatiji nego kod američkog svijetlog i jantarnog alea prosječne jačine.
Aroma: Srednje izražena do jaka aroma hmelja u kojoj se najčešće osjete citrusne ili smolate note, iako može imati i neke druge karakteristike koje povezujemo s amaričkim sortama hmelja ili sortama hmelja iz zemalja Novog svijeta (tropsko voće, koštuničavo voće, dinje, itd.). Umjerena do odvažna aroma slada podupire hmeljni profil s uobičajenom prisutnošću srednje do tamne karamele, mogućim notama kruha ili prepečenca te blago prženim pozadinskim notama i/ili notama čokolade koje se mogu primijetiti u nekim primjerima. U načelu ima čisti do umjereno voćni profil estera. Mogu se primijetiti i umjerene arome alkohola, ali ne smiju biti žestoke, neugodne ili podsjećati na otapala.
Izgled: Srednje jantarne do duboke bakrene ili svjetlo smeđe boje. Umjereno slaba do srednje velika bjelkasta do blago preplanula pjena; moguće je slabo zadržavanje pjene. Solidna bistrina. Visoki udio alkohola i ljepljivost mogu se primijetiti u karakterističnim tragovima po čaši kad se pivo promiješa.
Okus: Srednje izražen do snažan slad prepun dekstrina s punim rasponom okusa karamele i tamnog voća. Može imati slabe do srednje izražene prepečene, krušne okuse ili okuse slada obogaćanog produktima Maillardove reakcije za kompleksniji profil. Srednje snažna do snažna hmeljna gorčina. Slad ostavlja srednje izražen do snažan dojam slatkoće, iako završni okus može biti sladak do donekle suh. Umjeren do snažan okus hmelja. Slabi do umjereni voćni esteri. Okus hmelja sličan je aromi (citrusi, smola, tropsko voće, koštuničavo voće, dinje, itd.). Mogao bi se primijetiti i alkohol, ali prodoran okus alkohola ili alkohol koji podsjeća na otapala nije poželjan. Okusi prženog slada su dozvoljeni, ali trebali bi ostati u pozadini; okusi zagorenog slada ne odgovaraju stilu. Iako je jako sladno na prvu, završni okus trebao bi djelovati gorko do gorko-slatko. Ne smije biti poput sirupa ili završiti s preniskim stupnjem prevrelosti. U naknadnom okusu se tipično mogu osjetiti okusi slada, hmelja i alkohola.
Punoća: Srednjeg do punog tijela. Alkohol može zagrijati, ali ne smije biti prežestok. Eventualna trpkoća koja bi se mogla osjetiti trebala bi nastati zbog odvažne hmeljne gorčine i ne bi smjela smetati u okusu. Srednje slabo do srednje karbonizirano. Komentari: Radi se o prilično širokom stilu koji opisuje pive raznih naziva, među koje spadaju dupla/iperijalna/crvena/jantarna ale piva te razna druga jaka i sladno-gorka piva koja se ipak ne mogu svrstati u klasu ječmenih vina. Stil je dovoljno raznovrstan da može uključiti pivo koja bi se najbolje opisalo kao jaki američki jantarni ale, a ostavlja dovoljno prostora i za dodatne interpretacije preostalih ''imperijalnih'' verzija inače slabijih američkih ale stilova. Puno bi IPA-a Često ima crvenkasti odsjaj. Umjereno slaba do napravljenih u stilu ''istočne obale'' (''East coast IPA'') više odgovaralo ovoj kategoriji kada sadrže značajnu količinu kristalnog slada ili završavaju više sladno-slatko.
Povijest: Premda su moderne zanatske verzije razvijane kao američki jantarni ili crveni ale ''imperijalne'' jačine, ovaj stil ima puno toga zajedničkog s povijesnim američkim aleom za zalihu (''stock ale''). Radilo se o jakom, sladnom i snažno zahmeljenom pivu koje se držalo na zalihi u vremenu prije Prohibicije. Iako ovakva proizvodnja alea za zalihu nema neprekinuto nasljeđe, sličnost s ovim stilom je velika. Stone Arrogant Bastard nastao je iz šarže svijetlog alea u koju je greškom ubačeno više sastojaka što je rezultiralo pivom koje se možda može smatrati prototipom imperijalnog jantarnog/crvenog alea. Pivovara Great Lakes proizvela je Nosferatu prvi put početkom 90-tih godina i nazvala ga ale za zalihu (''stock ale''), iako ga danas zovu imperijalni crveni ale. Stoga se, bilo direktnom inspiracijom iz povijesnih zapisa, bilo pukim slučajem, ovaj stil neovisno razvio u razdoblju zanatskog pivarstva i posljedično postao prilično popularan.
Karakteristični sastojci: Kvalitetno modificirani svijetli slad za bazu; odgovaralo ni i ponešto karakternog slada, a tipično se koristi kristalni slad srednje do tamne boje. Uobičajen je američki hmelj koji podsjeća na citruse ili borovinu, iako se mogu koristiti bilo koje sorte američkog hmelja ili hmelja iz zemalja Novog svijeta pod uvjetom da ne smetaju karakteru slada da dođe do izražaja. U načelu se koristi američki kvasac koji može postići visok stupanj prevrelosti.
Usporedba stila: U načelu nije toliko jako i bogato kao američko ječmeno vino. Balans mu je više na strani slada nego kod američkog ili duplog IPA-a, ali opet ima intenzivniji hmeljni profil od engleskog jakog alea.
Komercijalni primjeri: Bear Republic Red Rocket Ale, Great Lakes Nosferatu, Terrapin Big Hoppy Monster, Port Brewing Shark Attack Double Red, Stone Arrogant Bastard
22C. Američko ječmeno vino - American Barleywine
Ukupan dojam: Prilično zahmeljena američka interpretacija najbogatijeg i najjačeg engleskog alea. Karakter hmelja trebao bi se osjetiti u svim aspektima, što ne znači da pivo neće biti balansirano. Kombinacija jačine alkohola i hmeljne gorčine često dovodi do vrlo dugog završnog okusa.
Aroma: Karakter hmelja je umjeren do izrazit i često odaje citrusne, voćne ili smolaste sorte iz zemalja Novog svijeta (iako se mogu koristiti i ostale sorte, poput cvjetnih, zemljastih ili pikantnih engleskih sorti ili kombinacija različitih sorti). Bogata sladna aroma čiji karakter može djelovati slatko, karamelno, krušno ili prilično neutralno. Slabi do umjereno snažni voćni esteri i alkoholne arome. Međutim, intenzitet arome često jenjava s vremenom. Arome hmelja i slada obično su podjednakog intenziteta, dok su arome alkohola i estera daleko slabije.
Izgled: Boja može varirati od svijetlo jantarne do srednje bakrene; rijetko je svijetlo smeđe boje. velika bjelkasta do blago preplanula pjena; pjena može kratko trajati. Može biti mutno na hladnijim temperaturama (chill haze), ali u načelu postaje bistro ili čak kristalno bistro kad se malo zagrije. Boja se može činiti vrlo dubokom, kao da se promatra kroz leće od debelog stakla. Visoki udio alkohola i ljepljivost mogu se primijetiti u karakterističnim tragovima po čaši kad se pivo promiješa.
Okus: Snažan, bogat okus slada s primjetljivim okusom i gorčinom hmelja u balansu. Umjereno slaba do umjereno snažna sladna slatkoća, iako završni okus može varirati od donekle slatkog do prilično suhog (ovisno o starosti). Hmeljna gorčina može varirati od umjereno snažne do agresivne. Iako je pivo jako sladno, balans bi uvijek trebao djelovati gorko. Umjeren do snažan okus hmelja (bilo koje sorte, ali često se osjeti raspon karakteristika hmelja iz zemalja Novog svijeta). Slabi do umjereni voćni esteri. Alkohol bi se trebao primijetiti, ali mora biti dobro uklopljen. Okusi će se s vremenom izgladiti i oslabiti, ali ako se pojavi karakter oksidacije trebao bi biti prigušen (obično ga prikriva karakter hmelja). Može imati i ponešto krušnih ili karamelnih okusa slada, ali oni ne smiju biti snažni. Prženi ili zagoreni okusi slada su neprikladni.
Punoća: Punog tijela baršunaste, vrlo slatke teksture koje djeluje kao da ga možete žvakati (iako tijelo može izgubiti na punoći za vrijeme dugog odležavanja). Trebala bi se osjetiti toplina uglađenog alkohola. Ne smije biti sirupasto i završiti s preniskim stupnjem prevrelosti. Može biti slabo do umjereno karbonizirano, ovisno o starosti i trajanju dozrijevanja.
Komentari: Ponekad se naziv stila piše odvojeno kao ''barley wine'' ili zajedno kao ''barleywine style ale'' (potonji naziv nije određen željom pivovare već zakonskim propisima).
Povijest: Ječmeno vino je obično najjači ale u ponudi pivovare koji često asocira na zimu ili blagdansko doba te ima istaknutu godinu proizvodnje. Kao što je slučaj kod mnogih američkih stilova zanatskog piva i ječmeno vino je proizašlo iz engleskih primjera, ali sadrži američke sastojke te ima puno istaknutiji hmeljni profil. Jedna od prvih američkih zanatskih verzija bilo je pivo Anchor Old Foghorn koje se prvi put proizvelo 1975. godine. Standard današnjem stilu koji ističe hmelj postavilo je pivo Sierra Nevada Bigfoot, prvi put proizvedeno 1983. godine. Priča kaže da je laboratorij kojem je Sierra Nevada dostavila uzorak Bigfoota na analizu imao primjedbu kako im je ''ječmeno vino pregorko'' – na što su iz Sierra Nevade odgovorili: ''Hvala.''
Karakteristični sastojci: Kvalitetno modificirani svijetli slad trebao bi činiti glavninu sladnog sastava. Može se koristiti i nešto specijalnog ili karakternog slada. Tamni slad trebao bi se koristiti s velikom zadrškom, ako uopće, pošto je za boju najzaslužnije dugo kuhanje. Uobičajen je hmelj iz zemalja Novog svijeta, iako se mogu koristiti bilo koje sorte. U načelu se koristi američki kvasac koji može postići viši stupanj prevrelosti.
Usporedba stila: Američka verzija ječmenog vina obično stavlja veći naglasak na gorčinu, okus i aromu hmelja od engleskog ječmenog vina i često sadrži američke sorte hmelja. Obično je svjetlije od tamnijih engleskih ječmenih vina (i nema toliko duboke okuse slada), ali tamnije od zlatnih engleskih ječmenih vina. Razlikuje se od duplog IPA-a utoliko što hmeljni profil ne odlazi u ekstrem, sladni profil je istaknutiji, a tijelo punije i često bogatije. Američko ječmeno vino tipično ima više zaostale slatkoće od duplog IPA-a, što itekako utječe na pitkoću (pije se u malim gutljajima).
Komercijalni primjeri: Avery Hog Heaven Barleywine, Anchor Old Foghorn, Great Divide Old Ruffian, Rogue Old Crustacean, Sierra Nevada Bigfoot, Victory Old Horizontal
22D. Pšenično vino - Wheatwine
Ukupan dojam: Vrlo jako pivo bogate teksture koje se pije na male gutljaje te ima izražen žitni, krušni okus i uglađeno tijelo. Naglasak je prvenstveno na krušnim, pšeničnim okusima koje prati kompleksnost slada, hmelja, kvasca voćnog karaktera i alkohola.
Aroma: Aroma hmelja je blaga i može potjecati od skoro svake sorte. Umjeren do umjereno snažan krušni, pšenični karakter slada kojeg često prati dodatna sladna kompleksnost poput meda i karamele. Može se primijetiti i blaga, čista aroma alkohola. Mogu se osjetiti i slabe do srednje izražene voćne note. Prihvatljiva je i vrlo slaba aroma diacetila, ali nije nužna za stil. Karakter weizen kvasca (banana/klinčići) nije prikladan.
Izgled: Boja varira od zlatne do duboke jantarne i često ima odsjaj boje granata ili rubina. Slaba do osrednja bjelkasta pjena. Pjena može biti kremaste teksture i dobro zadržavati oblik. Dozvoljena je mutnoća na hladnijim temperaturama (chill haze), ali obično se razbistri kad se malo zagrije. Visoki udio alkohola i ljepljivost mogu se primijetiti u karakterističnim tragovima po čaši kad se pivo promiješa.
Okus: Umjeren do umjereno snažan pšenični okus slada dominira u balansu okusa nad karakterom bilo koje sorte hmelja. Za kompleksnost su dobrodošle slabe do umjerene sladne note kruha, prepečenca, karamele ili meda za kompleksnost, iako nisu nužne za stil. Okus hmelja je slab do srednje izražen i može odražavati bilo koju sortu. Umjereni do umjereno snažni voćni okusi često imaju karakter suhog voća. Hmeljna gorčina može varirati od slabe do umjerene; balans se tako proteže od sladnog do ujednačenog. Ne smije biti sirupasto i završiti s preniskim stupnjem prevrelosti. Može imati i ponešto oksidiranih i vinskih okusa, kao i blage alkoholne note koje moraju djelovati čisto i uglađeno, ali i kompleksno. Dobrodošao je nadopunjujući, podupirući karakter hrastovine, ali nije nužan za stil.
Komentari: Tamni slad trebao bi se oprezno koristiti. Za boju je najviše zaslužno dugotrajno kuhanje. Neki od komercijalnih primjera mogu biti i jači od limita navedenog u bitnoj statistici, a neki se čak ni ne proizvode svake godine.
Povijest: Radi se o realtivno nedavnoj novotariji među američkim zanatskim pivskim stilovima koju je prvi proizveo Rubicon Brewing Company 1988. godine. Često je u ponudi kao zimsko sezonsko pivo, vintage pivo ili pivo koje se proizvede samo jednom. Pivovare često eksperimentiraju s ovim stilom zbog čega postoje razne interpretacije.
Karakteristični sastojci: Tipično se koristi kombinacija američkog dvorednog slada i američke pšenice. Za stil je uobičajeno korištenje pšeničnog slada u omjeru većem od 50%. Može se koristiti bilo koja sorta hmelja. Može i odležavati u hrastovim bačvama.
Usporedba stila: U pitanju je nešto više od običnog ječmenog vina baziranog na pšenici, pošto mnoge verzije imaju izražene voćne i hmeljne note, dok se u drugima razvije kompleksnost za vrijeme odležavanja u hrastovini. Nema toliki naglasak na hmelju kao američko ječmeno vino. Korijene ima više u američkom pšeničnom pivu nego u njemačkim pšeničnim stilovima, tako da uopće ne bi smjelo imati karakter njemačkog weizen kvasca.
Komercijalni primjeri: Rubicon Winter Wheat Wine, Two Brothers Bare Trees Weiss Wine, Smuttynose Wheat Wine, Portsmouth Wheat Wine
