Ova kategorija sadrži jača piva s britanskog otočja koje nemaju prženi profil.
17A. Britanski jaki ale | British Strong Ale
Ukupan dojam: Ale respektabilne jačine koji tradicionalno dozrijeva u bocama i podrumu. Može imati široki raspon interpretacija, ali većinu primjera odlikuje raznoliki intenzitet bogatog sladnog profila, hmelja za aromu i gorčinu, voćnih estera i topline od alkohola. Suci bi trebali dozvoliti veliki raspon karaktera. Sve dok je pivo po jačini unutar zadanih granica te ima zanimljiv ''britanski'' karakter, vrlo vjerojatno odgovara stilu. Okusi i intenzitet slada i aditiva također mogu jako varirati, ali bilo koja kombinacija trebala bi biti ugodna za konzumaciju.
Aroma: Sladno-slatko s voćnim esterima koje često prati kompleksni spoj aroma suhog voća, karamele, lješnjaka i/ili ostalih aroma specijalnog slada. Prihvatljivo je i ponešto alkoholnih nota koje ne bi smjele biti žestoke ili podsjećati na otapala. Arome hmelja mogu jako varirati, ali tipično sadrže zemljaste, smolaste, voćne i/ili cvjetne note. Balans također može jako varirati, ali većinu primjera odlikuje spoj slada, hmelja i alkohola u različitom intenzitetu.
Izgled: Od duboke zlatne do tamne crvenkastosmeđe boje (većina ih je prilično tamne boje). U načelu je bistro, iako tamnije verzije mogu biti gotovo neprozirne. Umjerena do slaba pjena boje kreme ili svjetlije preplanule nijanse koja prosječno zadržava oblik.
Okus: Srednje izražen do snažan karakter slada kojeg često obogaćuju okusi orašastog voća ili karamele. Tamniji primjeri ponekad imaju blage čokoladne note. Pivarski šećeri mogu dati zanimljivu kompleksnost okusa. Balans je često na strani slada, ali može biti i dobro zahmeljeno što utječe na sladni dojam. Uobičajeni su umjereni voćni esteri koji često poprime karakter tamnog ili suhog voća. Završni okus varira od srednje suhog do donekle slatkog. Jačina alkohola trebala bi se primijetiti, ali ne smije nadvladati ostale okuse. Diacetil je slab ili ga nema i načelno nije poželjan.
Punoća: Srednjeg do punog tijela koje djeluje kao da ga možete žvakati. Često se može osjetiti toplina od alkohola koja je uvijek dobrodošla. Slabo do umjereno karbonizirano. Uglađene teksture.
Komentari: Jačina i karakter pojedinih primjera mogu jako varirati (što se više odnosi na prijavljena piva nego na stil). Po stilu spadaju između piva normalne gustoće (jaki bitteri, smeđi ale, engleski porteri) i ječmenih vina (barleywine). Stil uključuje svijetla sladno-hmeljasta piva, engleska jaka zimska piva (winter warmers), jake tamne mildove, slabija Burton ale piva i razna unikatna piva s početnom gustoćom u niže navedenom rasponu koja se ne mogu svrstati u ostale kategorije. Tradicionalno se radi o pivu koje dozrijeva u bocama i pogodno je za odležavanje u podrumu.
Povijest: Pošto ova kategorija načelno opisuje grupu nepovezanih, manje zastupljenih stilova ograničene proizvodnje, nasljeđe joj jako varira. Neki primjeri oslanjaju se na povijesne verzije, dok se drugi oslanjaju na moderne verzije. Tako imamo primjere koji su direktno potekli od starijih stilova poput Burton alea i primjere koji samo održavaju povijesnu poveznicu sa starijim stilovima. Što se grupiranja tiče, ideja je relativno moderna, pošto piva ove jakosne kategorije ne bi bila neuobičajena u prošlosti. Nemojte zbog grupiranja ove kategorije izvoditi zaključke o povijesnim odnosima između pojedinih primjera, pošto je u pitanju skoro pa moderna kategorija britanskih specijala kod kojih se pojam ''specijal'' odnosi na udio alkohola.
Karakteristični sastojci: Sladni sastav varira. Često se bazira na svijetlom sladu s dodatkom karamelnog i specijalnog slada. Pojedini tamniji primjeri sugeriraju na upotrebu tamnog slada (npr. čokoladni, crni slad), ali on se koristi u vrlo umjerenoj količini kako bi se izbjegao pretjerani prženi karakter. Uobičajeno je korištenje šećera, kao i škrobnih aditiva (kukuruz, kukuruzne pahuljice, pšenica). Tradicionalno se koristi engleski hmelj za aromu.
Usporedba stila: Po gustoći se značajno preklapa sa starim aleom, ali nema ustajali ili ostarjeli karakter. Moguć je širok raspon interpretacija. Ne bi smjelo biti toliko bogato ili jako kao englesko ječmeno vino. Jače je od nešto jačih piva za svakodnevnu konzumaciju (jaki bitteri, smeđi ale, porteri). Ima izraženiji karakter specijalnog slada i/ili šećera od američkog jakog alea.
Bitna statistika:
OG: 1.055 – 1.080
IBU: 30 – 60
FG: 1.015 – 1.022
SRM: 8 – 22
ABV: 5.5 – 8.0%
Komercijalni primjeri: Fuller's 1845, Harvey's Elizabethan Ale, J.W. Lees Manchester Star, Samuel Smith's Winter Welcome, Young's Winter Warmer
17B. Stari ale | Old Ale
Ukupan dojam: Ale umjerene do prilično izražene jačine koji je snažniji od standardnih piva, ali obično nije jak ili bogat kao ječmeno vino (barleywine). Obično je sladnog balansa. ''Stari ale trebao bi biti pivo koje grije i koje je najbolje piti iz manjih čaša kraj tople vatre u hladnoj zimskoj noći'' – Michael Jackson.
Aroma: Sladno-slatko s voćnim esterima. Često ima kompleksni spoj aroma suhog voća, vina, karamele, melase, lješnjaka, laganog sirupa i/ili ostalih aroma specijalnog slada. Prihvatljivo je i ponešto alkohola te oksidiranih nota sličnih onima kakve nalazimo u šeriju ili portu. Arome hmelja obično nema zbog dugog odležavanja.
Izgled: Svijetlo jantarne do vrlo tamne crvenkastosmeđe boje (većina ih je prilično tamne boje). Starost i oksidacija mogu dodatno potamniti pivo. Može biti gotovo neprozirno (ako nije, trebalo bi biti bistro). Umjerena do slaba pjena boje kreme ili svjetlije preplanule nijanse; alkohol i starost mogu negativno utjecati na pjenu.
Okus: Srednje izražen do snažan karakter slada s jako slatkom kompleksnošću, često popraćenom okusima lješnjaka, karamele i/ili melase. Mogući su blagi okusi čokoladnog ili prženog slada, ali ne smiju biti istaknuti. Balans je često sladno-sladak, ali može biti i prilično hmeljast (dojam gorčine često ovisi o tome koliko je pivo odležalo). Uobičajeni su umjereni do snažni voćni esteri koji mogu poprimiti karakter suhog voća ili vina. Završni okus varira od suhog do donekle slatkog. Duže odležavanje može doprinijeti oksidiranim okusima koji podsjećaju na ukusan stari šeri, porto ili madeira vino. Jačina alkohola trebala bi biti primjetljiva, ali ne i pretjerana. Diacetil je slab ili ga nema. Neke verzije koje odležavaju u drvenim bačvama ili su pomiješane s nekom drugom šaržom, mogu poprimiti karakter od bakterija mliječne kiseline ili Brettanomycesa; ali to je samo opcija i takav karakter ne bi smio biti prejak. Bilo kakva kiselost ili tanini od starosti trebali bi se dobro uklopiti u pivo i doprinijeti kompleksnosti okusa, a ne dominirati njime.
Punoća: Srednjeg do punog tijela koje djeluje kao da ga možete žvakati, iako stariji primjeri mogu imati slabije tijelo zbog neprestanog vrenja tijekom odležavanja. Često se može osjetiti toplina od alkohola koja je uvijek dobrodošla. Slabo do umjereno karbonizirano, ovisno o starosti i trajanju dozrijevanja. Lagana kiselost također može biti prisutna, kao i ponešto tanina ako je pivo odležalo u drvenim bačvama, ali pivo ne mora nužno poprimiti takav karakter da bi odgovaralo stilu.
Komentari: Jačina i karakter dosta variraju. Dominantna kvaliteta koja definira ovaj stil je dojam starosti koji se može ispoljiti na različite načine (kompleksnost, bakterije mliječne kiseline, Brett, oksidacija, životinjska koža, kvalitete vina, itd.). Iako u drugim stilovima ove kvalitete mogu biti nepoželjne, u starom aleu su prihvatljive ako rezultiraju ugodnim, pitkim i kompleksnim karakterom. Ni na koji način se ove dopuštene karakteristike ne smiju interpretirati kao obilježje stila kod nepitkog piva punog nedostataka. Old Peculier je prilično jedinstveno pivo koje se dosta razlikuje od ostalih starih aleova.
Povijest: Povijesno gledano, radi se o ostarjelom aleu koji bi se čuvao u skladištu za miješanje s drugim šaržama ili bi se konzumirao na vrhuncu zrelosti (nazivi ''ustajali'' ili ''skladišteni'' odnose se na piva koja su odležala ili su držana duže vrijeme na skladištu). Danas na britanskom tržištu postoje barem dva definitivna tipa ovog pivskog stila; slabije, točene verzije odležanog milda od oko 4.5% alkohola koje su vrlo slične jedna drugoj i jače verzije koje često imaju 6-8% posto alkohola ili čak i više.
Karakteristični sastojci: Sladni sastav varira, iako je načelno sličan britanskom jakom aleu. Karakter koji se razvije od starosti je najistaknutija značajka konačnog profila ovog stila, tako da je za njega više zaslužno rukovanje s gotovim pivom nego sam proizvodni proces. Može odležavati u drvenim bačvama, ali nebi smjelo poprimiti jako izražen karakter drveta.
Usporedba stila: Ugrubo se preklapa s britanskim jakim aleom i slabijim primjerima engleskog ječmenog vina, ali uvijek ima kvalitete koje dolaze sa starošću. Razlika između starog alea i ječmenog vina postaje proizvoljna iznad 7% alkohola i načelno se svodi na izraženiju odležanu kvalitetu (posebice od drvene bačve). U ječmenom vinu se obično razviju ''zrelije'' kvalitete, dok se u starom aleu više očituju kvalitete drvene bačve (bakterije mliječne kiseline, Brett, kvalitete vina, itd.).
Bitna statistika:
OG: 1.055 – 1.088
IBU: 30 – 60
FG: 1.015 – 1.022
SRM: 10 – 22
ABV: 5.5 – 9.0%
Komercijalni primjeri: Burton Bridge Olde Expensive, Gale's Prize Old Ale, Greene King Olde Suffolk Ale, Marston Owd Roger, Theakston Old Peculier
17C. Wee Heavy
Ukupan dojam: Bogato, sladno pivo puno dekstrina koje obično karakterizira karamelna slatkoća, pa može djelovati kao desertno pivo. Kompleksni sekundarni okusi slada i alkohola sprječavaju jednodimenzionalnu kvalitetu. Jačina i sladni profil mogu varirati, ali ne smiju djelovati prezasićeno ili podsjećati sirup.
Aroma: Duboke sladne arome koju prati snažna aroma karamele. Blage sekundarne arome dima također mogu biti prisutne i stvoriti dodatnu kompleksnost, ali aroma slada dimljenog na tresetu ne odgovara stilu. Diacetil treba biti slab ili ga uopće ne bi trebalo biti. U jačim se verzijama često mogu osjetiti slabi do umjereni esteri i alkohol. Hmelj je vrlo slab ili ga uopće nema, a kada se može osjetiti obično djeluje blago zemljasto ili cvjetno.
Izgled: Svijetlo bakrene do tamno smeđe boje, često s dubokim crvenim odsjajem. Bistro. Obično ima veliku preplanulu pjenu koja zna kratko zadržati oblik. U jačim se verzijama mogu primijetiti tragovi na čaši karakteristični za piva s visokim postotkom alkohola.
Okus: Bogatog sladnog okusa s istaknutim okusom karamele (posebice u jačim verzijama). Mogu biti prisutne i natruhe prženog slada (koje se ponekad mogu doživjeti kao naznake dimljenog karaktera) kao i ponešto karaktera orašastog voća, što bi se moglo osjetiti i u završnom okusu. Okus slada dimljenog na treseti ne odgovara stilu. Okusi hmelja i gorčina su slabi do srednje slabi, tako da bi sladni utisak trebao dominirati balansom. Diacetil treba biti slab ili ga uopće ne bi trebalo biti. Obično su prisutni slabi do umjereni esteri i alkohol. Esteri mogu podsjećati na šljive, grožđice ili suho voće. Okus je obično pun i sladak, ali završni okus može biti sladak do srednje suh, a ponekad ga prati i blaga prženo-žitna nota.
Punoća: Srednje punog do punog tijela, a neke verzije (ali ne sve) mogu imati gustu, ljepljivu teksturu koja stvara dojam kao da pivo možete zažvakati. Obično je prisutna glatka toplina od alkohola i prilično je dobrodošla pošto balansira sladnu slatkoću. Umjereno karbonizirano.
Komentari: Također znano kao ''jaki škotski ale''. Naziv ''wee heavy'' znači ''mali jaki'' i svoje korijene ima u pivu koje je proslavilo taj naziv, Fowler's Wee Heavy, ale za 12 gvineja. Povijesno gledano, radi se o najjačem škotskom ale pivu.
Povijest: Iako je u međuvremenu došlo do promjene formulacija i metoda proizvodnje, piva ovog stila u većem su srodstvu s povijesnim pivom od modernog, slabijeg škotskog alea, pošto imaju svoje korijene u jakom ale pivu iz 18. i 19. stoljeća. U pitanju je premium proizvod često namijenjen za izvozno tržište. Moderne verzije imaju nižu početnu i završnu gustoću od svojih povijesnih prethodnika.
Karakteristični sastojci: Kvalitetno modificiran svijetli slad s dodatkom do prženog ječma za boju. Može se koristiti i nešto kristalnog slada za podešavanje boje. U nekim verzijama može se osjetiti blagi dimljeni karakter koji nastaje od prženog žita ili u procesu ključanja sladovine. Slad dimljen na tresetu je potpuno netradicionalan.
Usporedba stila: Donekle je slično engleskom ječmenom vinu.
Bitna statistika:
OG: 1.070 – 1.130
IBU: 17 – 35
FG: 1.018 – 1.040
SRM: 14 – 25
ABV: 6.5 – 10.0%
Komercijalni primjeri: Belhaven Wee Heavy, Gordon Highland Scotch Ale, Inveralmond Black Friar, McEwan's Scotch Ale, Orkney Skull Splitter, Traquair House Ale
17D. Englesko ječmeno vino | English Barley Wine
Ukupan dojam: Obilježava ga bogatstvo slada te kompleksni, intenzivni okusi. Punog je i bogatog tijela uz alkohol koji grije i ugodni voćni ili hmeljni utjecaj. S vremenom može poprimiti okuse koji podsjećaju na porto. Ovo je zimsko pivo za polaganu konzumaciju.
Aroma: Vrlo bogato i snažno sladno. Tamnije verzije često imaju karamelnu aromu, dok je kod svjetlijih verzija karamelni karakter blaži. Može imati umjerene do snažne voćne mirise koji često poprime karakter tamnog ili suhog voća, posebice u tamnim verzijama. Aroma hmelja može varirati od blage do istaknute i tipično djeluje cvjetno, zemljasto ili podsjeća na marmeladu. Arome alkohola mogu biti slabe do umjerene i trebaju biti mekane i zaokružene. Intenzitet ovih aroma često jenjava s vremenom. Aroma može imati i bogati karakter koji uključuje note kruha, prepečenca, karamele i/ili melase. Starije verzije mogu poprimiti kvalitetu šerija, moguće su arome vina ili porta dok će se arome slada s vremenom prigušiti.
Izgled: Boja može varirati od bogate zlatne do vrlo tamne jantarne ili čak tamno smeđe (često ima crvenkasti odsjaj i ne bi smjelo biti neprozirno). Slaba do umjerena bjelkasta pjena; moguće je slabo zadržavanje pjene. Može biti mutno na hladnijim temperaturama (chill haze), ali u načelu postaje bistro ili čak kristalno bistro kad se zagrije. Boja se može činiti vrlo dubokom, kao da se promatra kroz leće od debelog stakla. Visoki udio alkohola i ljepljivost mogu se primijetiti u karakterističnim tragovima po čaši kad se pivo promiješa.
Okus: Snažni, intenzivni, kompleksni, višeslojni okusi slada u rasponu od okusa kruha, karamele i keksa u svijetlijim verzijama do okusa lješnjaka, prepečenca, tamne karamele, karamele i/ili melase u tamnijim verzijama. Umjerena do snažna sladna slatkoća u ustima, iako završni okus može biti umjereno sladak do umjereno suh (ovisno o starosti). Ponekad se može primijetiti i ponešto oksidiranih ili vinskih okusa, a trebali bi se osjetiti i kompleksni okusi alkohola. Umjereni do prilično snažni voćni okusi koji često poprime karakter tamnog i/ili suhog voća. Hmeljna gorčina može varirati od tek dovoljne za balans do prilično primjetljive; balans tako varira od sladnog do donekle gorkog. Svijetle verzije su često gorče, imaju viši stupanj prevrelosti te mogu imati više hmeljnog karaktera od tamnijih verzija, međutim sve su verzije sladne u balansu. Slab do umjereno snažan okus sorti hmelja koji tipično djeluju cvjetno, zemljasto ili podsjećaju na marmeladu.
Punoća: Punog tijela baršunaste, vrlo slatke teksture koje djeluje kao da ga možete žvakati (iako tijelo može izgubiti na punoći za vrijeme dugog odležavanja). Trebala bi se osjetiti uglađena toplina odležanog alkohola. Slabo do umjereno karbonizirano, ovisno o starosti i trajanju dozrijevanja.
Komentari: Ovo je trenutno najbogatiji i najjači engleski ale. S vremenom se karakter ovih piva može značajno promijeniti; tako da se i mlade i stare verzije trebaju vrednovati prema onom što predstavljaju. Profil slada može jako varirati; tako da neće svi primjeri imati sve moguće okuse i arome. Svjetlije verzije neće imati karamelne i toliko bogate sladne okuse, a tipično nemaju niti okuse tamijeg suhog voća – stoga ne očekujte okuse i arome koje pivo takve boje naprosto ne može sadržavati. UK verzije obično imaju naziv ''barley wine'', dok se u SAD-u jednom riječju nazivaju ''barleywine''.
Povijest: U Engleskoj se već dugo proizvode jaka ale piva raznih formulacija koja su poznata pod nekoliko naziva. Moderno ječmeno vino svoje korijene ima u pivu Bass No. 1, koje je prvo iskoristilo taj naziv 1872. godine. Ječmena vina bila su tamne boje sve dok Tennant (sada Whitbread) 1951. godine nije proizveo prvi Gold Label - ječmeno vino zlatne boje. Ječmeno vino je obično najjači ale u ponudi pivovare, a posljednjih je godina na mnogim komercijalnim primjerima istaknuta godina proizvodnje te se nude kao zimski sezonski specijali u ograničenoj seriji. Ovo je izvorni stil ječmenog vina koji je inspirirao kasnije varijacije izvedene u Belgiji, SAD-u i ostalim dijelovima svijeta.
Karakteristični sastojci: Modificirani svijetli slad visoke kvalitete čini glavninu sladnog sastava uz razumne količine karamelnog slada. Tamni slad trebao bi se koristiti s velikom zadrškom, ako uopće, pošto je za boju najzaslužnije dugo kuhanje. Tipično se koristi engleski hmelj kao što je Northdown, Target, East Kent Goldings i Fuggles. Osebujni engleski kvasac.
Usporedba stila: Iako često sadrži dosta hmelja, englesko ječmeno vino stavlja manji naglasak na hmeljni karakter od američkog ječmenog vina i odlikuje ga engleski hmelj. Engleske verzije mogu biti tamnije, sladnije s izraženijim voćnim profilom i bogatijim okusima specijalnog slada od američkih ječmenih vina. Slabije verzije donekle se preklapaju s britanskim starim aleom, ali obično nemaju vinske kvalitete koje se kod njega razviju s vremenom, već umjesto njih iskazuju zrele, elegantne znakove starosti.
Bitna statistika:
OG: 1.080 – 1.120
IBU: 35 – 70
FG: 1.018 – 1.030
SRM: 8 – 22
ABV: 8.0 – 12.0%
Komercijalni primjeri: Adnams Tally-Ho, Burton Bridge Thomas Sykes Old Ale, Coniston No. 9 Barley Wine, Fuller's Golden Pride, J.W. Lee's Vintage Harvest Ale, Robinson's Old Tom
