Ova kategorija sadrži svijetla, umjereno jaka, gorka ale piva izraženijeg hmeljnog profila koja dolaze iz zemalja bivšeg Britanskog carstva.
12A. Britanski zlatni ale
Ukupan dojam: Svijetli bitter izraženijeg hmeljnog profila, prosječne do umjerene jačine. Pitkost i osvježavajuće kvalitete glavne su komponente ovog stila.
Aroma: Aroma hmelja je umjereno slaba do umjereno snažna i može odražavati bilo koju sortu hmelja. Obično je to cvjetni, biljni ili zemljasti engleski hmelj i citrusni američki hmelj. Često se koristi samo jedna sorta hmelja kako bi u potpunosti došla do izražaja. Ima malo do nimalo arome slada, bez karamele. Srednje slaba do slaba voćna aroma za koju je više zaslužan hmelj nego esteri. Malo do nimalo diacetila.
Izgled: Od boje slame do zlatne boje. Bistro do kristalno bistro. Slaba do umjerena bijela pjena. Slabija pjena prihvatljiva je kad je pivo slabo karbonizirano.
Okus: Srednje izražena do srednje snažna gorčina. Okus hmelja je umjeren do umjereno snažan i odražava bilo koju sortu, iako se hmelj citrusnog okusa sve češće koristi. Srednje slab do slab karakter slada u načelu podsjeća na kruh, a ponekad ima i blagi okus keksa. Okusa karamele najčešće nema. Malo do nimalo diacetila. Hmeljna gorčina i okus trebaju biti naglašeni. Umjereno slabi do slabi esteri. Srednje suh do suh završni okus. Gorčina se pojačava proporcionalno udjelu alkohola, ali uvijek je balansirana.
Punoća: Laganog do srednjeg tijela. Točene verzije su slabo do umjereno karbonizirane, a primjeri u boci su jače karbonizirani. Jače verzije mogu imati blagu toplinu od alkohola koja se ne bi smjela prejako osjetiti.
Komentari: Ovo je dobro zahmeljeno pivo koje utažuje žeđ i ističe karakteristike hmelja.Poslužuje se hladnije od tradicionalnih bittera pošto je izvorno plasirano na tržište kao osvježavajuće ljetno pivo, ali sada se često proizvodi tokom cijele godine. Iako se na početku proizvodilo samo s engleskim hmeljem, danas se sve češće koristi američki hmelj citrusnog okusa. Umjesto naziva zlatni ale, koriste se i nazivi zlatni bitter, ljetni ale ili britanski blonde ale. Pakira se u cask, kegove ili boce.
Povijest: Moderni zlatni ale razvio se u Engleskoj kako bi se nadmetao s intenzivno oglašavanim lagerima. Teško je identificirati prvi primjer ovog stila, ali mnogi smatraju da je temelj postavio Hop Back's Summer Lightning koji je prvi put proizveden 1986. godine.
Karakteristični sastojci: Pale ale ili lager slad svjetlije boje koji služi kao ''bijelo platno'' za hmeljni karakter. Smiju se koristiti šećer kao dodatak, kukuruz ili pšenica. Najčešće se koristi engleski hmelj, iako se sve više koriste američke citrusne sorte. Engleski kvasac donekle čistog karaktera.
Usporedba stila: Najsličnije je američkom pale aleu, iako često ima manji udio alkohola i obično sadrži britanske sastojke. U usporedbi s britanskim bitterom i pale ale-om, nema karamelni karakter i ima manje estera. Suho je poput bittera, ali s manje sladnog karaktera koji podupire hmelj što u konačnici rezultira drugačijim balansom. Često sadrži američki hmelj i u tome prednjači nad većinom ostalih modernih britanskih stilova.
Bitna statistika:
OG: 1.038 – 1.053
IBU: 20 – 45
FG: 1.006 – 1.012
SRM: 2 – 6
ABV: 3.8 – 5.0%
Komercijalni primjeri: Crouch Vale Brewers Gold, Fuller's Discovery, Golden Hill Exmoor Gold, Hop Back Summer Lightning, Kelham Island Pale Rider, Morland Old Golden Hen, Oakham JHB
12B. Australski pjenušavi ale
Ukupan dojam: Uglađeno i balansirano, sve se komponente spajaju sličnim intenzitetom. Umjerenih je okusa kod kojih do izražaja dolaze australski sastojci. Ima veliki raspon okusa. Vrlo je pitko i pogodno za vruće klimatske uvjete. Oslanja se na kvasni karakter.
Aroma: Prilično je mekane, čiste arome u kojoj se ističe balansirani spoj estera, hmelja, slada i kvasca umjerenog do slabog intenziteta. Esteri često podsjećaju na kruške i jabuke, a moguć je i vrlo blagi dodir banane. Hmelj ima zemljastu, biljnu aromu ili karakteristični miris sorte Pride of Ringwood koja podsjeća na željezo. Slad može varirati od neutralno žitnog preko umjereno slatkog do blago krušnog; ne bi smio imati aromu karamele. Vrlo svježi primjeri mogu imati laganu aromu kvasca i sumpora. Izgled: Od duboke žute do svjetlo jantarne boje. Često je srednje zlatne boje. Visoka, živahna, dugotrajna bijela pjena sitnih mjehurića. Kristalno je bistro ako se dekantira, ali obično se toči skupa s kvascem kako bi dobilo zamućeni izgled. Ako se kvasni talog ostavi u boci, pivo ne bi trebalo biti mutno.
Okus: Srednje izražen do slab zaokružen, žitni do krušni okus slada na početku djeluje blago do sladno-slatko, ali se ubrzo javlja srednje izražena do srednje snažna gorčina koja balansira slad. Obično nema karamelnih okusa. Visokog je stupnja prevrelosti što dovodi do suhog završetka s gorčinom koja se zadržava u okusu, iako tijelo piva odaje dojam punoće. Srednje izražen do srednje snažan okus hmelja traje u naknadnom okusu i djeluje donekle zemljasto, ponekad i biljno, smolasto, papreno ili podsjeća na željezo, ali ne bi smio djelovati cvjetno. Esteri su srednje snažni do srednje slabi i često podsjećaju na kruške i jabuke. Moguć je i okus banane, ali ne smije dominirati. Može biti lagano mineralno ili sumporasto, posebice ako pivo sadrži kvasni talog. Ne smije djelovati bezlično.
Punoća: Jako do vrlo jako karbonizirano s pjenušavim mjehurićima koji lagano grizu za jezik. Srednjeg do srednje punog tijela koje djeluje punije ako se pivo toči s kvascem. Jače verzije mogu imati blagu toplinu od alkohola koja izostaje kod slabijih verzija.Vrlo je dobrog stupnja prevrelosti tako da ne bi smjelo imati zaostalu slatkoću.
Komentari: Coopers proizvodi svoje najprodavanije pjenušavo pivo još od 1862. godine, ali se formulacije mijenjala kroz godine. Danas je ovo pivo kristalno bistro ako se dekantira, ali konobari obično natoče većinu piva u čašu i zatim pomiješaju kvasni talog s ostatkom piva u boci te sve skupa uliju u čašu. U nekim barovima boce se kotrljaju po šanku radi istog efekta! Kad se poslužuje točeno, pivovara savjetuje konobare da okrenu keg naopako ne bi li se kvasac pomiješao s pivom. Čini se da mutni izgled ovog stila preferiraju moderni konzumenti. Uvijek se prirodno karbonizira, čak i u kegu. Ovo je pivo za svakodnevnu konzumaciju koje je najbolje piti dok je još svježe.
Povijest: Pivarski zapisi otkrivaju da se većina proizvodnje australskog piva u 19. stoljeću odnosila točeni XXX (Mild) i porter. Ale u boci se izvorno razvio kao odgovor na uvozni flaširani pale ale britanskih pivovara kao što je Bass i Wm Younger' Monk. Početkom 20. stoljeća flaširani pale ale ispao je iz mode i primat su preuzela ''lakša'' lager piva. Iako su mnoga australska pjenušava i pale ale piva bila deklarirana kao ale, radilo se zapravo o lagerima donjeg vrenja čiji je sastav bio sličan ale pivu kojeg su zamijenili. Coopers iz Adelaidea u Južnoj Australiji je jedina pivovara koja još uvijek proizvodi pjenušavi ale.
Karakteristični sastojci: Blago sušeni australski dvoredni pale ale slad, ali mogu se koristiti i sorte predviđene za lagere. Mali udio kristalnog slada koristi se samo za boju. Moderni primjeri ne koriste aditive, a šećer od trske koristi se samo za karbonizaciju. Povijesni primjeri sadržavali su 45% dvorednog slada, 30% šesto rednog slada koji je bogatiji proteinima i oko 25% šećera kojim bi razrijedili udio dušika. Tradicionalno se koristio australski hmelj Cluster i Goldings dok ih nije zamijenio Pride of Ringwood sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća. Burton tip kvasca koji može postići visok stupanj prevrelosti (tipično se koristi australski soj). Profil vode varira, ali obično ima nizak udio karbonata i umjereni udio sulfata.
Usporedba stila: Ima površnu sličnost s engleskim pale ale-om, iako je puno jače karbonizirano, sadrži manje karamele, manje hmelja za aromu te odražava karakteristični australski soj kvasca i australske sorte hmelja. Zbog visokog stupnja prevrelosti djeluje gorče nego što IBU sugerira, niske je završne gustoće i ima donekle sirov hmeljni profil.
Bitna statistika:
OG: 1.038 – 1.050
IBU: 20 – 35
FG: 1.004 – 1.006
SRM: 4 – 7
ABV: 4.5 – 6.0%
Komercijalni primjeri: Coopers Original Pale Ale, Coopers Sparkling Ale
12C. Engleski IPA
Ukupan dojam: Hmeljasti, umjereno jaki svijetli britanski ale kojeg karakterizira dobar stupanj prevrelosti, suhi završetak te hmeljna aroma i okus. Klasični britanski sastojci omogućuju najbolji profil okusa.
Aroma: Tipična je umjerena do umjereno snažna aroma hmelja cvjetnog, pikantno-paprenog karaktera ili hmelja koji podsjeća na citruse naranče. Prihvatljiva je pomalo travnata aroma od suhog hmeljenja, ali nije nužna. Uobičajena je umjereno slaba aroma slada koja podsjeća na karamelu ili prepečenac. Prihvatljiva je i slaba do umjerena voćna aroma. Neke verzije mogu imati sumpornu notu, ali taj karakter nije obavezan.
Izgled: Boja je u rasponu od zlatne do duboke jantarne, ali većina ih je prilično svijetle boje. Trebalo bi biti bistro, iako nefiltrirane suho hmeljene verzije mogu biti malo mutne. Umjereno bogata, dugotrajna bjelkasta pjena.
Okus: Okus hmelja je srednje izražen do snažan s umjerenom do naglašenom hmeljnom gorčinom. Okus hmelja trebao bi biti sličan aromi (cvjetnog, pikantno-paprenog karaktera ili karaktera citrusa naranče i/ili vrlo blago travnat). Okus slada trebao bi biti srednje slab do srednje izražen i podsjećati donekle na kruh, a može imati i blage do srednje blage aspekte keksa, prepečenca i/ili karamele. Srednje slabi do srednje izraženi voćni okusi. Završni okus je srednje-suh do vrlo suh, a gorčina se može zadržati u naknadnom okusu, ali ne smije biti gruba. Iako je balans je na strani hmelja, potpora slada trebala bi biti primjetljiva. Ako se koristi voda s visokim udjelom sulfata, obično je prisutan karakteristični mineralni, suhi završetak uz ponešto sumpornog okusa i gorčina koja se zadržava u ustima. U jačim verzijama može se primijetiti ponešto čistog alkoholnog okusa. Okus hrastovine je neprikladan za ovaj stil.
Punoća: Uglađenog, srednje laganog do srednjeg tijela bez trpkosti prouzročene hmeljem. Umjerena do umjereno jaka karbonizacija može doprinijeti suhom dojmu unatoč sladu koji podupire hmeljni profil. Slaba, uglađena toplina od alkohola može se i trebala bi se osjetiti u jačim (ali ne svim) verzijama.
Komentari: Vrlo visok stupanj prevrelosti i veliki udio hmelja bitne su karakteristike koje je IPA trebala imati kako bi stigla do Indije u dobrom stanju. Međutim, ovi uvjeti za transport do Indije ne znače da do Indije nisu otpremana i druga piva, poput portera, ili da je IPA osmišljena s ciljem slanja do Indije, da se IPA jače hmeljila od drugih piva čija su svojstva trebala biti sačuvana ili da joj je udio alkohola bio neuobičajen za svoje vrijeme. Mnogi su današnji primjeri prilično slabe jačine, premda su označeni kao IPA. CAMRA kaže da ''takozvane IPA-a čija je jačina oko 3,5% nisu vjerne stilu''. Engleski pivski povjesničar Martyn Cornell komentirao je da takva piva ''nisu baš različita od običnih bittera''. Stoga smo odlučili složiti se s navedenim izvorima za ovaj vodič, a ne s onim što neke moderne britanske pivovare nazivaju IPA. Samo budite svjesni da na današnjem britanskom tržištu postoje ova dva tipa IPA-e.
Povijest: Iako izvještaji o njegovom nastanku variraju, većina se slaže da je pivo koje se kasnije proslavilo kao IPA bilo pale ale pripremljen za transport do Indije krajem 18. i početkom 19. stoljeća. George Hodgson iz pivovare Bow postao je vrlo poznat izvoznik IPA-e početkom 19. stoljeća i prvo je ime koje se spominje otkako se IPA popularizirala. Kao što je slučaj sa svakim engleskim pivom duge povijesti, njena popularnost i formulacija mijenjala se kroz godine. Zahvaljujući vodi bogatoj sulfatima, pivovare iz Burtona mogle su uspješno proizvoditi IPA-u, pa su do 30-tih godina 19. stoljeća ostvarile dominaciju na tržištu, a upravo se u to vrijeme počinje koristiti i naziv India pale ale. Jačina i popularnost piva jenjavali su s vremenom, pa je stil gotovo nestao u drugoj polovici 20. stoljeća. Ovaj se naziv često koristio za opis, po ničemu posebnih, pale ale i bitter piva (taj se trend nastavio kod nekih modernih britanskih primjera). U vodiču je opisan stil koji je ponovo oživljen 80-tih godina prošlog stoljeća od strane craft pivovara. Moderni su primjeri inspirirani klasičnim verzijama, ali ne treba smatrati da imaju neprekinuto podrijetlo koje bi osiguralo identičan profil. White Shield je primjer s vjerojatno najstarijim podrijetlom čiji počeci sežu do jakih IPA kakve su se proizvodile u Burtonu od 1829.
Karakteristični sastojci: Pale ale slad. Tradicionalno se koristi engleski hmelj, posebice za aromu. Engleski kvasac koji može postići visok stupanj prevrelosti. U nekim se verzijama može koristiti i rafinirani šećer. Neke verzije imaju sulfatni karakter od vode Burton tipa, ali to nije ključno za stil.
Usporedba stila: U načelu ima više hmelja za aromu i manje voćnih i/ili karamelnih aroma i okusa od britanskog pale alea i bittera. Nema toliko intenzivan hmeljni profil kao tipične američke verzije, ali ima naglašeniji okus slada.
Bitna statistika:
OG: 1.050 – 1.075
IBU: 40 – 60
FG: 1.010 – 1.018
SRM: 6 – 14
ABV: 5 – 7.5%
Komercijalni primjeri: Freeminer Trafalgar IPA, Fuller's Bengal Lancer IPA, Meantime India Pale Ale, Ridgeway IPA, Summit True Brit IPA, Thornbridge Jaipur, Worthington White Shield
